Zarija Popović (Gnjilane, 5. februar 1856 — Beograd, 25. avgust 1934) bio je istaknuti srpski nacionalni i prosvetni radnik, književnik i načelnik Državne statistike, poznat po doprinosu obrazovanju i očuvanju srpskog identiteta u neoslobođenim krajevima.
Rani život i obrazovanje
Popović je rođen u Gnjilanu, u bratstvu Gulić. Osnovno obrazovanje sticao je u Gnjilanu i Prištini, kod učitelja Milana Kovačevića, koji je u to vreme važio za izuzetno cenjenog pedagoga. Godine 1870. upisuje Bogosloviju u Beogradu, gde se ističe kao odličan đak, postajući u završnim godinama pitomac mitropolita Mihaila, koji ga je posebno cenio i uvažavao.
Prosvetna i patriotska delatnost
Od 1874. do 1878. godine radio je kao učitelj u Gnjilanu, sve do dolaska prve srpske vojske i povlačenja Šumadijskog korpusa u februaru 1878. Zbog primirja, Popović, zajedno sa pedesetak porodica, napušta Gnjilane i odlazi u Vranje.
U Vranju se istakao u odbrani grada i očuvanju srpskog interesa, organizujući deputaciju građana pred engleskim izaslanstvom koje je istraživalo teritorijalna pitanja nakon oslobođenja. 1. avgusta 1878. imenovan je za učitelja u Vranju i pomoćnika Milana Kovačevića, predajući treći i četvrti razred.
Kasnije je radio kao pisar vranjske eparhije i okružnog suda. Dvaput je bio imenovan za episkopa u Skoplju i Prizrenu, ali se nije primio tih položaja. Od 1887. godine prelazi u Ministarstvo prosvete i crkvenih poslova, gde rukovodi Odeljenjem za srpske crkve i škole u Turskoj, poznatim kao P. P. odeljenje za prosvetnu propagandu u Staroj Srbiji i Makedoniji.
Rad u Svetosavskoj večernjoj školi
Dve godine kasnije, kada je odeljenje pridodato Ministarstvu spoljnih poslova, Zarija Popović počinje rad u Svetosavskoj večernjoj školi u Beogradu. U ovoj školi predavao je slovensko, crkveno i seosko pevanje, a njegov muzički dar bio je široko poznat i cenjen. Ostao je aktivan u školi sve do njenog prestanka 1912. godine zbog Balkanskih ratova.
Književni doprinos i društveni angažman
Popović je bio plodan pisac; pored uređivanja službenih almanaha, pisao je i pripovetke inspirisane motivima svog rodnog kraja. Najpoznatija dela su Pred Kosovom (1877–1878) i Poček.
Takođe, bio je član Glavnog Društvenog Odbora Društva Sveti Sava i aktivan član Bratstva, doprinoseći očuvanju i širenju srpske prosvete i nacionalne svesti među mladima iz neoslobođenih krajeva.
Kasniji život i penzija
Popović je dospeo do položaja načelnika Državne statistike, sa kog je kasnije penzionisan. Umro je 25. avgusta 1934. u Beogradu, ostavljajući značajan trag u oblasti obrazovanja, kulture i nacionalnog aktivizma.
Foto: Ilustracija/ A.M
