U narodu se ne pamti vreme kada se ime Svetog Nikole izgovaralo olako. Izgovaralo se tiše nego druga imena, gotovo kao upozorenje i uteha u isto vreme. Govorilo se da on ne boravi samo na ikonama, već da hoda svetom, nevidljiv, sa štapom putnika i pogledom koji vidi više nego što ljudi priznaju jedni drugima.
Stari su pričali da Sveti Nikola ne dolazi danju. Njegovo vreme je noć, kad se utišaju putevi, a reke prestanu da šume glasno. Tada obilazi siromašne kuće, ulazi kroz nezaključana vrata i ostavlja pomoć tamo gde se ne očekuje. Zato se govorilo da se dar ne sme prebrojavati naglas niti pokazivati drugima — jer ono što Sveti Nikola da, dato je da spase, ne da se pamti.
Najviše se vezuje za vodu. U predanjima, on drži ključeve mora, reka i bunara. Kada se voda smiri posle nevremena, govorilo se da je Nikola prošao. Moreplovci su mu palili sveće i zaklinjali se da su, u času kada je brod već bio izgubljen, videli svetlost iznad talasa. Nisu znali da li je to bila zvezda ili svetac, ali su znali da su preživeli.
Kaže se i da je Sveti Nikola čuvar nepravdom gonjenih. Kada bi čovek bio osuđen bez krivice, žene su palile sveću pred njegovom ikonom i molile se ne za osvetu, već za istinu. Ako bi istina izašla na videlo, govorilo se da je „Nikola presudio“.
Decu je, verovalo se, poznavao bolje nego roditelji. Znao je ko laže iz straha, a ko iz zlobe. Zato se u nekim kućama ostavljala čista obuća kraj vrata — ne zbog poklona, već kao znak da se dete raduje dobru, a ne nagradi.
Ako bi Nikoljdan osvanuo miran i hladan, bez vetra, govorilo se da će godina biti tiha i rodna. Ako bi dunuo jak vetar, stariji bi klimali glavom: svetac je na putu, a put nikada nije bez iskušenja.
U narodu je ostalo da Sveti Nikola ne kažnjava naglo. On opominje. Nesreća koja zaobiđe kuću smatrala se većom porukom od one koja pogodi. Zato su ljudi verovali da dok god pamte njegovo ime, vrata neće biti sasvim zatvorena, ni putevi bez povratka.
Tako je Sveti Nikola u narodnom predanju ostao ne samo kao svetac sa ikone, već kao tihi saputnik — onaj koji prolazi kada se najmanje očekuje, ostavljajući iza sebe mir, ili pitanje koje dugo ostaje bez odgovora.
Aleksandar od Beograda
