Dana 5. oktobra 1947. godine, stadion Centralnog doma Jugoslovenske Armije u Beogradu bio je krcat. Navijači su jedva čekali treći večiti derbi, a grad je zračio iščekivanjem. Ovaj susret između Partizana i Crvene zvezde pripadao je Prvoj saveznoj ligi, i već je nosio težinu istorije – dva tima koja su se u prethodnim duelima dokazivala i uspostavljala svoj identitet.
Tok utakmice bio je napet od prvog minuta. Već u 5. minutu, Partizan je došao do vođstva. Zvezdin centarhalf Drakulić napravio je prekršaj u svom šesnaestercu nad Stjepanom Bobekom, a siguran sa bele tačke bio je Prvoslav Mihajlović. Stadion je eksplodirao od oduševljenja, a Partizan je poveo sa 1:0.
Crvena zvezda nije odustajala. Poslednjih minuta meča preuzela je inicijativu i pokušavala da probije čvrstu odbranu domaćina. U 88. minutu, kada je Crvena zvezda ponovo probila liniju odbrane, došlo je do prekida na ivici šesnaesterca Partizana. Branko Stanković je izveo precizan udarac „efeom“ – lopta je prošla pored živog zida i završila u mreži golmana Franje Šoštarića. Utakmica je završena nerešeno 1:1, ali je atmosfera bila naelektrisana, a rivalstvo još snažnije.
Za igrača utakmice proglašen je Stjepan Bobek, koji je svojim prisustvom na terenu i pokretima diktirao tempo igre Partizana i doprineo istorijskom ishodu.
Treći večiti derbi pokazao je da rivalstvo između Crvene zvezde i Partizana više nije samo sportska činjenica – postalo je simbol strasti, ponosa i beogradskog identiteta. Svaka naredna utakmica prenosila je tu energiju, a 5. oktobar 1947. ostaje datum kada je večiti derbi pokazao pravu dramatičnost i neizvesnost koje ga i danas čine jednim od najuzbudljivijih fudbalskih susreta na Balkanu.
Foto: Ilustracija/ pixabay
