Ustala sam danas rano da pokucam na vrata domaćinske kuće i donesem radosne vesti. Domaćin me očekuje, jer već će dve godine kako mu dolazim s radošću, a kako on kaže – i sa srećom u kuću. Čeka on da mu sin na noge stane, pa da s njim po badnjak krene, a ne sa mnom, devojčurkom, o kuhinji da zbori. Nisam ni ja za te teme, ali bolje je i nešto zboriti nego ćutati, kao da nismo jedno drugom dragi. Dok hodam stazom koja me do domaćinske kuće vodi,…
Read More