Kroz istoriju Crkve prolaze likovi ljudi koji su nosili ne samo mač u ruci, nego i krst u srcu. Jedan od njih, čije ime blista u kalendaru svetih, jeste Sveti velikomučenik Artemije, čovek koji je bio istovremeno i vojskovođa i ispovednik, čovek vlasti i vere, zemaljske slave i nebeske hrabrosti.
Od dvora do Carstva Nebeskog
Rimski car Konstantin Veliki, posle Milanskog edikta, izabrao je Artemija za jednog od svojih najpoverljivijih ljudi. Istorijski izvori pominju da je Artemije bio vojvoda nad istočnim legijama, čovek koji je u svojoj ruci držao silu carevine, ali u srcu — ljubav prema Hristu.
Bio je svedok velikih dela Konstantinovih — prenošenja moštiju svetih apostola u novu prestonicu, Carigrad, i izgradnje prvih hrišćanskih hramova. Za nagradu i poverenje koje mu je car ukazao, Artemije je postavljen za namesnika u Egiptu, u slavnom gradu Aleksandriji.
U tom mnogobrojnom i raznolikom gradu, gde su se sudarali filozofije, vere i narodi, Artemije je bio poznat kao pravedan upravitelj i blag čovek. Nije vladao strahom, nego primerom. Nije naređivao — molio je i savetovao. Nije tražio slavu, već istinu.
Ispovedništvo pred Julijanom Otpadnikom
Kada je na presto došao Julijan, koji je izdao Hrista i vratio se idolima, započeo je jedno od poslednjih velikih gonjenja hrišćana. U svome bezumlju, Julijan je naredio da se u Aleksandriji i Siriji muče sveštenici, da se ruše oltari i ponovo podižu idolske žrtvenice.
Artemije nije ćutao. On, koji je bio general i čovek vlasti, stao je pred cara i rekao reči koje su ulazile u večnost:
„Care, dok si služio Hristu, Gospod te je blagoslovio. A sada, kad si Ga se odrekao, i tvoja slava će propasti!“
To nije bio politički govor — to je bila ispovest vere. I za tu ispovest bio je bačen u tamnicu. Podvrgli su ga strašnim mukama: lomili mu kosti, sekli telo, ali mu nisu mogli slomiti dušu.
U času kada su ga izvodili na gubilište, Artemije je podigao oči ka nebu i izgovorio molitvu:
„Gospode, ne primi ovo kao žalbu, već kao blagodarnost što me udostojavaš da za Tebe stradam.“
Tako je, 362. godine u Antiohiji, veliki vojnik Hristov primio mučenički venac.
Sveti za isceljenje i snagu
Odmah posle njegove smrti, mnogi su osetili čudesnu blagodat. Nad njegovim moštima u Antiohiji dešavala su se isceljenja, naročito onih koji su bolovali od bolesti stomaka i kila — pa je narod počeo da ga slavi kao zaštitnika od telesnih slabosti.
Njegovo ime postalo je molitva:
„Sveti Artemije, vojniče Hristov, ukrepi me u borbi, kao što si ti pobedio strah.“
U mnogim srpskim domovima danas se Sveti Artemije slavi kao krsna slava. Njegov lik podseća da vera nije mirno pristajanje, već hrabro svedočenje. Da i među vojnicima može biti svetitelj, i među vlastelom pravednik.
Poruka savremenom čoveku
Sveti Artemije nas danas uči da vlast bez savesti vodi u pad, a vera bez hrabrosti — u ćutanje. On stoji kao primer čoveka koji nije razdvojio dužnost i duhovnost, već ih je sjedinio u jednoj reči — istina.
U vremenu kada se mnogi klanjaju idolima moći, novca i koristi, Artemije nas podseća da postoji viša vojska — vojska Hristova, u kojoj je najjače oružje čisto srce.
Neka nas molitve Svetog Artemija ukrepe,
da i mi u svojim borbama ostanemo verni,
da čuvamo istinu, nosimo krst i živimo dostojno Carstva koje ne prolazi.
Foto:ilustracja/pixabay
