Sveti mučenik Bonifatije spada među one svetitelje čija je životna priča snažno svedočanstvo o pokajanju, preobražaju i sili vere koja menja čoveka iz korena.
Bonifatije je živeo krajem III i početkom IV veka. U mladosti je bio rob bogate rimske žene Aglaide, sa kojom je, prema predanju, vodio grešan i razuzdan život. Iako daleko od hrišćanskog ideala, u njegovom srcu se, ipak, krila iskra dobrote i savesti. Često je pomagao siromašnima i imao je poštovanje prema hrišćanima koji su u to vreme bili progonjeni.
Aglaida je, želeći da se pokaje za svoje grehe, odlučila da u Rimu podigne crkvu i u nju prenese mošti nekog mučenika. U tu svrhu poslala je Bonifatija na Istok, u Tars, gde su se tada događala stradanja hrišćana. Bonifatije je pošao na put sa molitvom da, ako Bog dopusti, i sam postane učesnik u stradanju za Hrista.
U Tarsu je prisustvovao mučenjima hrišćana koji su s nepokolebljivom verom podnosili najteže muke. Duboko potresen njihovim svedočenjem, Bonifatije je javno ispovedio da je i sam hrišćanin. Tada je i on uhvaćen i izveden pred sudiju. Iako je bio izložen strašnim mučenjima – bičevanju, mučenju ognjem i drugim svirepim kaznama – nije se odrekao vere u Hrista.
Na kraju je posečen mačem, primivši mučenički venac. Predanje kaže da su se pri njegovoj smrti dogodila čudesa, zbog kojih su i mnogi neznabošci poverovali u Hrista.
Njegove mošti su prenete u Rim i položene u crkvu koju je Aglaida podigla, a ona je, čuvši za Bonifatijevo stradanje, potpuno promenila svoj život, posvetivši se molitvi, postu i milosrđu.
Sveti mučenik Bonifatije u Crkvi se poštuje kao veliki primer pokajanja. Vernici mu se naročito mole za oslobođenje od strasti, poroka i zavisnosti, jer je i sam prošao put od greha do svetosti.
Njegov spomen se obeležava 19. decembra / 1. januara (po novom kalendaru), kao podsetnik da nijedan život nije izgubljen dok postoji iskreno pokajanje i vera u Boga.
