Srbija je 2010. godine prvi put u istoriji osvojila Dejvis kup, nezvanično svetsko prvenstvo u muškom tenisu. Ekipu koju je predvodio selektor Bodan Obradović činili su Novak Đoković, Janko Tipsarević, Viktor Troicki i Nenad Zimonjić — generacija koja je te godine, pred domaćom publikom, napisala najvažnije poglavlje srpskog tenisa.
Put do finala – niz prepreka koje su postajale sve teže
Da bi stigla do istorijskog finala, Srbija je morala da prođe kroz tri izuzetno zahtevna meča:
- SAD u Beogradu (3:2) – pobeda nad velesilom koja je osvojila najviše Dejvis kupova u istoriji.
- Hrvatska u Splitu (4:1) – duel visokog emotivnog naboja, u atmosferi koja je bila sve osim prijateljske, gde su Novak i Janko izdržali ogromnu tenziju.
- Češka u Beogradu (3:2) – u meču koji je bio gotovo mini-finale pre finala, Srbija je prošla pored Berdycha i Štepaneka, pokazavši mentalnu snagu kakva se u Dejvis kupu retko viđa.
Svaki od tih duela učio je tim da pobeda u Dejvis kupu nije zbir pojedinačnih mečeva, već kolektivni karakter koji se gradi mesecima.
- Dan – šok i tišina
Krenulo je loše.
Gael Monfis je igrao kao iz udžbenika, hladan, precizan, neumoljiv. Novak Đoković je u drugom meču pobedio Žila Simona, vratio nadu, ali prvi dan je ostavio gorak trag — Francuska vodi 2:1 posle dubla. A zna se: posle dubla se vidi ko je bliži trofeju.
U Srbiji je zavladalo ćutanje. Ne strah — već ona suva, tvrdoglava tišina pred preokret, kakvu imaju samo narodi koji navijaju celim bićem.
- Dan – dubl kao noćna mora
Dubl je uvek bio srpska boljka. A protiv Francuza, to je izgledalo kao da su se borili protiv čitave enciklopedije dubl-tenisa. Lodra i Kleman su rutinski uzeli meč.
Na tribinama – muk. U svlačionici – samo jedna rečenica kruži od uha do uha:
„Još nije gotovo.“
- Dan – povratak iz ambisa
Nedelja je donela dan kada se odlučuje. Ne u mečevima, nego u vremenu između poena – tamo gde se lome živci, gde se meri karakter.
Novakova pobeda – iskra
Novak Đoković je izašao na teren protiv Lodre kao da mu je duša već igrala satima pre nego što je meč počeo. Publika ga je gurala napred kao talas. Pobedivši Lodru, izjednačio je na 2:2 i zapalio plamen.
Ali pravi požar tek je dolazio.
Meč koji će se prepričavati
Na teren izlazi Viktor Troicki.
Momak koji je znao kako izgleda teret sumnje, koji je znao kako je biti „drugi“, u finalu je postao prvi. Nikada do tada i nikada posle toga nije Srbija bila tako tiho u pauzama između poena. Publika nije navijala — ona je molila.
A Viktor… Viktor je igrao tenis života.
Meč u koji je ušao kao da želi da pobedi ne igrača, već čitavu sudbinu.
I onda — poslednji poen.
Francuz šalje lopticu u mrežu.
Pre nego što je Viktor pao na kolena, pre nego što su mu saigrači poleteli u zagrljaj, pre nego što je Arena eksplodirala — nastala je tišina od pola sekunde, ona vrsta tišine koja se javlja samo kad se dešava istorija.
A onda:
Srbija je postala šampion Dejvis kupa.
Šišanje „na nulu“ — obećanje koje je postalo simbol
A onda — scena koja je ušla u istoriju:
šišanje „na nularicu“ nasred terena Beogradske arene.
Nije to bio hir, već dogovor iz svlačionice:
„Ako osvojimo Dejvis kup — svi se šišamo na nulu.“
I ispunili su ga. Publika je pevala, igrači su se smejali, kamere su beležile trenutak u kojem se slavio ne samo trofej, već ideja da se upornost, zajedništvo i vera mogu pretvoriti u čudo. Ta scena, igrači sa podignutim peharom i tek ošišanim glavama, obišla je svet i postala simbol najlepšeg sportskog trenutka Srbije.
Nasleđe — posle 2010. ništa više nije bilo isto
Osvojeni Dejvis kup bio je prekretnica.
Od tog dana:
- Đoković je ubrzo postao svetski broj jedan.
- Tipsarević je igrao najbolji tenis u karijeri.
- Zimonjić je ostao simbol iskustva i posvećenosti.
- Troicki je zauvek ostao junak koji je doneo poslednji poen.
- Selektor Obradović postao je arhitekta jednog sportskog čuda.
A u Srbiji — tenis je postao sport koji se igra na ulici, u parku, u školama. Ljudi su pričali o forhendu i bekhendu kao o dnevnim vestima. Ta 2010. bila je trenutak kada je jedna nacija pronašla zajedništvo u sportu.
Aleksandar od Beograda
