„Dolazak cara Dušana u Dubrovnik“ je istorijska slika srpskog slikara Marka Murata, nastala između 1899. i 1900. godine u sali Palilulske škole, po sopstvenoj inicijativi autora. Deo finansija obezbedio je tadašnji kralj Milan Obrenović, dok je ostatak priložio sam Murata.
Tema i značaj
Slika prikazuje svečani ulazak cara Dušana u Dubrovnik 1350. godine i sadrži oko 70 likova. Murata je svoje crte lica dao jednom od nosača baldahina, koji se nalazi sa desne strane kompozicije. Ideja slike bila je budenje patriotizma i potrebe za oslobođenjem i ujedinjenjem Južnih Slovena.
Polemike i kritike
U srpskoj javnosti slika je izazvala kontroverze.
Božidar Nikolajević kritikovao je neadekvatno prikazivanje energične ličnosti cara Dušana, izgled krune i kolorit.
Simo Matavulj stao je u odbranu slikara, navodeći da je Murata koristio istorijske zapise Stojana Novakovića i Ive Vojnovića, kao i arheološka istraživanja Dragutina Milutinovića i Mihaila Valtrovića.
Miloje Vasić je ukazao na nemogućnost spajanja teme dostojne istorijskog slikarstva sa modernim slikarskim izrazima.
Bogdan Popović izrazio je pozitivno mišljenje o delu.
Prezentacija i prijem
Slika je izlagana na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine u srpskom paviljonu, gde je dobila pozitivnu recepciju, a Murati dodeljena bronzana medalja. Posle izložbe, negativne kritike su prestale.
Istoričari umetnosti kao što su Milan Kašanin i Dejan Medaković primetili su da slika uravnoteževa stare tradicije i akademske postulate. „Dolazak cara Dušana u Dubrovnik“ smatra se Muratovim najslavnijim delom.
Sudbina slike
Prve godine slika je bila smeštena u Starom dvoru u Beogradu, ali je tokom Prvog svetskog rata uklonjena prilikom austrougarskog povlačenja i pronađena u Mađarskoj. 1922. godine vraćena je u Novi dvor. Tokom 2023. godine, Narodni muzej Srbije započeo je konzervatorske radove na slici, koji su planirani da traju godinu dana.
