Slavenoserbski magazin (slv. Slaveno-serbskій magazinъ) predstavlja prvo srpsko periodično štampano izdanje i jedno od najznačajnijih dela napisano na slavenosrpskom jeziku. Štampan je 1768. godine u Veneciji, u štampariji Dimitrija Teodosija. Pokretač, urednik i idejni tvorac časopisa bio je Zaharije Stefanović Orfelin (1726–1785) – polihistor, prosvetitelj, pisac, slikar, bakrorezac, kaligraf, istoricar i član bečke carske akademije.
Struktura i sadržaj časopisa
Slavenoserbski magazin imao je ukupno 96 strana, formata 20 × 13 cm, podeljenih u devet odeljaka, označenih rimskim brojevima. Svaki odeljak obuhvatao je različite sadržaje:
- pouke za decu i omladinu,
- religijske i moralne savete,
- zabavne priloge,
- medicinske savete,
- epigrame,
- šest prikaza knjiga.
Orfelin je časopis uređivao po uzoru na ruski časopis Ježemjesjačnaja sočinjenija (izdavan od 1755. do 1764. u Petrogradu), koji je bio učeno-književnog karaktera. Historija pokazuje da je Orfelin preuzeo ne samo koncept i format, već i terminologiju i raspored radova, uz adaptaciju za srpske prilike. Kako navodi Jovan Skerlić, „Orfelin je neke delove jednostavno preveo, odbačivši što je bilo specifično za Rusiju, i uredio ih po standardima za srpsku publiku“.
Časopis je objavljen neposredno pred početak rusko-turskog rata (1768–1774), što dodatno osvetljava Orfelinovu patriotsku i prosvetiteljsku nameru da informiše i obrazuje srpsku javnost u ključnom istorijskom trenutku.
Predgovor – manifest prosvećenosti
Orfelin je u opširnom predgovoru, nazvanom Predislovie, koji zauzima 13 strana, predstavio program časopisa i svoje prosvetiteljske ideje.
Istakao je da će časopis izlaziti u delovima i tomovima, ali je objavljen samo jedan broj. Razlozi za prekid nisu pisano dokumentovani; najverovatnije je to bio mali broj čitalaca, s obzirom da je periodično izdavanje u srpskom jeziku bilo tada novina.
Orfelin je pred čitaocima izneo program koji je jedinstven u srpskoj književnosti tog vremena – u predgovoru se nalaze prvi racionalistički i prosvetiteljski stavovi u srpskoj kulturi, razvijena ideja svetovne kulture i demokratičnosti znanja.
Časopis je imao cilj da zastupa sve vrste ljudskog znanja i kulture, a Orfelin je pozivao čitaoce da šalju svoje radove i prevode, obećavajući da će biti objavljeni „s potpunom vernošću“.
Predgovor sadrži i pravila uredničkog ponašanja: Magazin nije štampao javne sporove, strastvene kritike, uvredljive ili lične napade. Redakcija je bila predviđena da bude otvorena za mišljenja i primedbe čitalaca.
Jezik i prosvetiteljski značaj
Orfelin je u predgovoru jasno istakao potrebu da knjige budu pisane jezikom razumljivim širokim slojevima publike. Njegov časopis bio je pisan mešavinom ruskoslovenskog i narodnog srpskog jezika, što ga čini pretekom Vuka Karadžića u uvođenju narodnog jezika u pisanu kulturu.
Jovan Skerlić ističe:
„U pogledu jezika, Orfelin je preteča Vuk Karadžića.“
Sam Vuk Karadžić je 1845. godine zapisao:
„Mletački Magazin je vrlo važan za istoriju naše književnosti“ i naglašavao Orfelinovu prednost nad Dositejem Obradovićem u uvođenju narodnog jezika.
Orfelin je predložio da književnost, filozofija i nauka treba da budu dostupni običnom čitaocu, što je bio prvi ozbiljan pokušaj demokratizacije znanja u srpskoj književnosti 18. veka.
Istorijski značaj časopisa
Iako je objavljen samo jedan broj, Slavenoserbski magazin ima ogroman istorijski i kulturni značaj:
- prvi srpski časopis i prvi značajniji tekst na slavenosrpskom jeziku,
- prvi prosvetiteljski manifest u srpskoj književnosti,
- prvi primer uvođenja narodnog jezika u obrazovne i kulturne publikacije,
- podsticaj za sledeće generacije srpskih pisaca i prosvetitelja.
Orfelinov časopis postavio je temelje za periodične publikacije i informisanje srpske javnosti, a predgovor časopisa ostaje ključni dokument prosvetiteljskih ideja u 18. veku, sa racionalističkim i građansko-prosvetiteljskim pogledom na kulturu i obrazovanje.
Foto: Ilustracija/ pixabay
