Sima Milutinović Sarajlija jedna je od najnemirnijih i najprotivrečnijih ličnosti srpskog romantizma. Pesnik, istoričar, putnik, učitelj i buntovnik duhom, živeo je život u neprekidnom kretanju – između carstava, jezika i ideja, između oružja i knjige. Njegova biografija gotovo da liči na epsku pesmu koju je sam mogao napisati.
Rođenje i rano detinjstvo
Sima Milutinović rođen je 3. oktobra 1791. godine u Sarajevu, tada u sastavu Osmanskog carstva. Otuda i nadimak Sarajlija, koji je sam ponosno isticao, iako je veći deo života proveo daleko od rodnog grada.
Otac mu je bio trgovac, a rano detinjstvo obeleženo je čestim selidbama. Već kao dečak napušta Bosnu i dolazi u Beograd, gde započinje školovanje. Sudbina ga, međutim, ubrzo uvlači u istoriju.
Vreme ustanaka i izbeglištva
Izbijanje Prvog srpskog ustanka 1804. godine duboko utiče na mladog Simu. Posle sloma ustanka 1813. godine, kao i mnogi Srbi, odlazi u izbeglištvo – u Zemun, Peštu i Beč. Upravo u Beču stupa u kontakt sa srpskim intelektualnim krugovima i počinje ozbiljnije da se bavi književnošću.
U tim godinama oblikuje se njegov specifični stil: mešavina narodne epike, biblijskog tona i romantičarskog zanosa.
„Srbijanka“ i pesnička slava
Najpoznatije delo, epsko-lirski spev „Srbijanka“, objavljeno je 1816. godine u Lajpcigu. Ovo delo predstavlja poetsku hroniku srpskih ustanaka i jedan je od prvih velikih romantičarskih spevova u srpskoj književnosti.
„Srbijanka“ mu donosi ugled, ali i kritike – zamera mu se patetika, jezička razuzdanost i nekonvencionalnost. Ipak, delo postaje važna tačka u razvoju nacionalne književnosti.
Put u Crnu Goru i Njegoš
Jedna od presudnih etapa u njegovom životu počinje 1827. godine, kada odlazi u Crnu Goru. Tamo boravi skoro deset godina i postaje učitelj mladog Radivoja Petrovića, budućeg Petra II Petrovića Njegoša.
Upravo Sima Milutinović imao je snažan uticaj na Njegoševo obrazovanje, usmeravajući ga ka narodnoj poeziji, istoriji i slobodarskim idejama. Taj odnos ostaje jedan od najvažnijih mentorskih odnosa u srpskoj kulturi.
Povratak u Srbiju i nemirni pozni dani
U Srbiju se vraća 1837. godine, gde dobija državne službe i nastavlja da piše, ali nikada ne nalazi trajan mir. Često je u sukobu sa vlastima i savremenicima, osećajući se nerazumenim i potcenjenim.
Poslednje godine života provodi između Beograda i drugih gradova Kneževine Srbije, objavljujući istorijske i književne radove, među kojima se ističu pokušaji sistematizacije srpske prošlosti.
Smrt i nasleđe
Sima Milutinović Sarajlija umro je 30. decembra 1847. godine u Beogradu, u 56. godini života. Sahranjen je bez velike pompe, ali je vremenom njegova uloga dobijala sve jasnije mesto u kulturnoj istoriji.
Danas se Sima Milutinović pamti kao:
- jedan od prvih srpskih romantičara
- pesnik nacionalnog buđenja
- učitelj Njegoša
- nemirni duh koji je živeo brže i šire od svog vremena
Njegov život, kao i njegova poezija, ostao je na granici između istorije i legende – baš tamo gde su srpski romantičari najviše voleli da stoje.
