Prvi Zakon o Narodnoj skupštini u Srbiji donet je 28. oktobra 1870. godine, za vreme vladavine kneza Milana Obrenovića i predstavljao je prvi poseban pravni akt koji je uređivao sastav, nadležnosti i način rada srpske Narodne skupštine.
Istorijski kontekst
Posle donošenja Ustava iz 1869. godine (takozvani Namesnički ustav), bilo je potrebno zakonom bliže urediti funkcionisanje Narodne skupštine kao zakonodavnog tela.
Time je Srbija prvi put dobila oblik predstavničkog parlamentarizma, iako ograničenog, jer je knez zadržavao veliku vlast.
Osnovne odredbe Zakona o Narodnoj skupštini (1870)
Sastav skupštine:
Narodna skupština se sastojala od izabranih poslanika (koje je birao narod) i imenovanih poslanika (koje je postavljao knez).
Broj poslanika bio je određen u odnosu na broj stanovnika (približno jedan poslanik na 6.000 stanovnika).
Biračko pravo:
- Imali su ga punoletni muškarci koji plaćaju određeni porez i nisu pod sudskom istragom.
- Žene, vojnici u službi i siromašni slojevi bili su isključeni.
Nadležnosti Skupštine:
- Donošenje zakona (uz saglasnost kneza).
- Usvajanje državnog budžeta.
- Kontrola rada ministara (uz ograničenja).
- Razmatranje državnih pitanja od opšteg interesa.
Sazivanje i trajanje rada:
- Skupštinu je sazivao knez.
- Zasedanje je bilo jednom godišnje (u proleće), a knez je mogao da je raspusti po potrebi.
Predsedavanje i rad:
- Skupština je birala svog predsednika i potpredsednike.
- Rad je bio javan, ali je knez mogao da naredi tajno zasedanje.
Značaj:
Zakon je predstavljao prvi korak ka parlamentarnoj praksi u Srbiji.
Iako je vlast kneza i dalje bila nadmoćna, Skupština je postala forum gde se artikuliše javno mišljenje.
Autori i uticaj
Zakon je pripremila vlada Milutina Garašanina, a u njegovoj izradi učestvovali su istaknuti pravnici i činovnici tog doba, među kojima i Dimitrije Mita Rakić, koji je kasnije bio ministar finansija i publicista.
On je u svojim tekstovima analizirao političku ulogu Skupštine kao simbol ustavnosti i kontrole vlasti.
Značaj za razvoj parlamentarizma
- Zakon iz 1870. godine postavio je temelje:
- ustavnosti i zakonitosti rada Skupštine,
- začetka političkog predstavništva,
- postepenog razvoja parlamentarnog sistema koji će kasnije biti proširen Zakonom o Narodnoj skupštini iz 1888. godine, nakon donošenja novog liberalnog Ustava.
