Neznatno selo Mutalask, u oblasti Kapadokije, postade znamenito po velikom svetilu Pravoslavne crkve — prepodobnom Savi Osvećenom. Tu se on rodi od blagovernih roditelja, Jovana i Sofije. Još u detinjstvu, srce mu se odvoji od sveta: u osmoj godini napusti roditeljski dom i zamonaši se u obližnjem manastiru Flavijanovom.
Deset godina kasnije, vođen žeđu za savršenijim podvigom, pređe u Palestinu i nastani se među velikim pustinjacima, u obitelji svetog Jevtimija Velikog i Teoktista. Providljivi Jevtimije, sagledavši dubinu njegove duše, proreče da će Sava biti slavan među monasima, učitelj mnogima i osnivač lavre veće od svih dotadašnjih.
Po smrti svoga duhovnog oca, Sava se povuče u dubinu pustinje. U jednoj pešteri, koju mu, po predanju, angel Božji pokaza, provede pet godina u potpunom osamljenju. Kada se ispuni duhovnom snagom i postade savršen monah, po promislu Božjem počeše se oko njega sabirati mnogi koji žudjahu za tihim i bogougodnim životom. Njihov broj ubrzo poraste toliko da Sava podiže crkvu i mnoge kelije — i tako nastade velika lavra.
Među njegovim sledbenicima behu i Jermeni, kojima odredi posebnu pešteru, da služe Bogu na svome jeziku. Po smrti oca, k njemu dođe i njegova majka Sofija; Sava je zamonaši i dade joj keliju udaljenu od manastira, gde ona u tišini i podvigu provede ostatak života.
Mnoge napasti pretrpe prepodobni Sava: od bliskih ljudi, od jeretika i od demona. Sve ih pobeđivaše različitim oružjem: ljude — blagošću i trpljenjem, jeretike — nepokolebljivim ispovedanjem pravoslavne vere, a demone — znakom krsta i neprestanim prizivanjem imena Božjeg. Osobito teške borbe vodio je na gori Kastelu, gde osnova još jedan manastir.
Za života osnova ukupno sedam manastira. On i njegov savremenik Teodosije Veliki smatrani su stubovima Pravoslavlja na Istoku. Smelo su opominjali careve i patrijarhe kada je vera bila u opasnosti, a svima su služili kao primer smirenja, svetosti i čudotvorne sile Božje.
Posle dugog, teškog i bogorodnog života, prepodobni Sava Osvećeni upokoji se 532. godine, u devedeset četvrtoj godini. Među njegovim mnogim delima naročito se pamti to što je prvi uredio monaški poredak bogosluženja, poznat kao jerusalimski tipik, koji je postao temelj bogoslužbenog života u mnogim pravoslavnim manastirima.
