Pantelejmon „Panta” Mihajlović (1854–1932)

U istoriji srpske tehnike i komunikacija ime Pantelejmona „Pante” Mihajlovića zauzima posebno mesto. Iako nikada nije stekao lično bogatstvo niti širu društvenu slavu, Mihajlović je ostao upamćen kao čovek koji je uveo prvu telefonsku liniju u Beogradu, postavivši temelje moderne telefonije u Srbiji.

Rani život i obrazovanje

Pantelejmon Mihajlović rođen je 1854. godine u Bogatiću, u tadašnjoj Kneževini Srbiji. Tačan datum rođenja (dan i mesec) nije sačuvan u dostupnim istorijskim izvorima, što je čest slučaj za ličnosti rođene sredinom 19. veka u unutrašnjosti Srbije.

Već u mladosti pokazao je izrazito interesovanje za tehniku i prirodne nauke. Zahvaljujući stipendijama i pomoći imućnih dobrotvora, školovao se u Beču, a potom je stručno usavršavanje nastavio u Švajcarskoj i Berlinu, gde se upoznao sa najnovijim dostignućima iz oblasti elektrotehnike i telegrafije.

Rad u inostranstvu i Siemens-Halske

Tokom sedamdesetih godina 19. veka Mihajlović se zaposlio u čuvenoj nemačkoj kompaniji Siemens-Halske, jednoj od vodećih tehnoloških firmi tog vremena. Njegova stručnost i organizacione sposobnosti dovele su do toga da je 1873. godine postavljen za šefa filijale Siemens-Halske u Njujorku.

Boravak u Sjedinjenim Američkim Državama omogućio mu je neposredan kontakt sa savremenim tehnološkim inovacijama. U tom periodu, svet je bio svedok velikih otkrića, među kojima je i patentiranje telefona Aleksandra Grejema Bela 1876. godine. Mihajlović je vrlo rano prepoznao praktičnu i društvenu vrednost ovog izuma.

Povratak u Srbiju i ratne obaveze

Uoči Srpsko-turskog rata 1876. godine, Mihajlović se vraća u Srbiju kako bi pomogao u organizaciji i održavanju telegrafskih veza Glavnog štaba srpske vojske. Nakon završetka ratnih dejstava ponovo odlazi u inostranstvo, ali ostaje čvrsto vezan za ideju da stečena znanja primeni u svojoj zemlji.

Koncesija za uvođenje telefona

Ključni trenutak u njegovom životu dolazi 27. novembra 1882. godine, kada od države dobija zvaničnu koncesiju za uvođenje telefonskog saobraćaja u Srbiji. Uslovi koncesije bili su strogi: u kratkom roku morao je da postavi funkcionalnu telefonsku liniju i položi značajnu novčanu kauciju, koju je obezbedio sopstvenim sredstvima.

Prva telefonska linija u Beogradu

Uprkos nerazumevanju javnosti i gotovo potpunom izostanku interesovanja potencijalnih korisnika, Mihajlović je istrajao. 14. marta 1883. godine uspostavljena je prva telefonska linija u Beogradu, a time i u Srbiji.

Linija je povezivala Geografsko odeljenje Ministarstva vojnog i Inženjersku kasarnu. Tog dana obavljen je i prvi telefonski razgovor u Srbiji, između ministra vojnog Tihomila (Teše) Nikolića i kapetana Koste Radosavljevića. Time su formalno ispunjeni uslovi koncesije i potvrđena praktična upotreba nove tehnologije.

Ipak, telefon je u tom trenutku ostao tehnička novina bez šire primene. Zabeleženo je da Mihajlović nikada nije imao sopstveni telefonski priključak, iako je bio njegov glavni promoter.

Rad u državnoj službi

Pošto telefonija nije donela očekivani razvoj, Mihajlović 15. avgusta 1885. godine prelazi u Srpske državne železnice, gde obavlja dužnosti kontrolora telegrafa, inspektora i kasnije šefa telegrafsko-telefonskog odseka. Na toj poziciji učestvovao je u unapređenju komunikacionih sistema širom zemlje.

Paralelno sa tim, bio je uključen u uvođenje električne energije u Srbiji, sarađujući sa vodećim domaćim stručnjacima i učestvujući u primeni savremene opreme na prvim elektranama početkom 20. veka.

Prvi svetski rat i poslednje godine

Tokom 1915. godine, u vreme austrougarske okupacije Beograda, Mihajlović je, prema svedočanstvima, uspeo da svojim autoritetom i argumentima spreči uništavanje Beogradske električne centrale, čime je sačuvana važna gradska infrastruktura.

Nakon rata, zbog narušenog zdravlja, povukao se iz aktivne službe i otišao u penziju.

Smrt i nasleđe

Pantelejmon „Panta” Mihajlović umro je 7. februara 1932. godine u Beogradu, u 78. godini života. Sahranjen je na Novom groblju.

Njegovo nasleđe ne meri se bogatstvom ni titulama, već činjenicom da je 14. marta 1883. godine Srbija prvi put čula glas koji putuje žicom. Time je Mihajlović trajno upisan u istoriju kao pionir srpske telefonije i jedan od ključnih ljudi u modernizaciji tehničkih komunikacija u zemlji.

Foto: Ilustracija/ Aleksandar od Beograda

Ako ste propustili