Narodna verovanja na Prepodobnog Spiridona Čudotvoraca

U narodnom kalendaru, 25. decembar nije dan za velike reči i svečane gozbe. To je datum koji se obeležava tiho, uz sveću i kratku molitvu, jer tog dana Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Spiridona Čudotvorca – svetitelja za kog se veruje da pomaže onda kada su sva druga vrata već zatvorena.

Sveti Spiridon u narodnom predanju nije gromoglasni čudotvorac, već svetac svakodnevice. Njemu se ljudi nisu obraćali za slavu i pobede, već za hleb, poštenje i mir u kući. Govorilo se da Spiridon „zna šta čoveku treba, i pre nego što to čovek izgovori“.

Posebno mesto u verovanjima ima njegova uloga zaštitnika siromašnih, nezaposlenih i onih koji žive od sopstvenih ruku. U trgovačkim i zanatlijskim sredinama važilo je pravilo da se na Spiridonovdan ne laže i ne vara, jer se verovalo da svetac kažnjava nepravdu u poslu. Bolje je, govorili su stari, izgubiti novac nego obraz pred Spiridonom.

Jedno od najrasprostranjenijih predanja kaže da Sveti Spiridon „hoda po svetu“. Na grčkom ostrvu Krfu, gde počivaju njegove mošti, svake godine mu se menjaju papuče, jer se veruje da se istroše od njegovih neprestanih putovanja. Ta slika svetitelja koji ne miruje, već ide tamo gde je muka najveća, duboko je ukorenjena i u srpskom narodu.

Zato je ovaj praznik bio posebno vezan za dom. U mnogim krajevima palile su se sveće za slogu u kući i za „čist hleb“ – da u domu bude zarade bez srama. Nije se radilo teško, nisu se počinjali novi poslovi, a svađe su se izbegavale, jer se verovalo da se svaka rasprava započeta na Spiridonovdan vuče cele godine.

Postojao je i običaj da se tog dana vrati dug, ili bar prizna. Narod je verovao da dug koji se na Spiridona prećuti postaje teret, a onaj koji se prizna – postaje put ka olakšanju. To je bio dan za unutrašnji obračun sa sopstvenom savešću, a ne sa drugima.

Sveti Spiridon je, u narodnom osećanju, svetac koji ne donosi čuda na velika vrata. On ne menja svet preko noći, ali menja čoveka iznutra. Pomera okolnosti, otvara puteve i podseća da i u najtežim vremenima postoji red, pravda i nada – makar tiha i nenametljiva, kao plamen sveće u zimskoj noći.

Foto: Ilustracija/ pixabay

Ako ste propustili