Izgradnja Moravskog koridora, jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u Srbiji, prvobitno je procenjena na 745 miliona evra. Ugovor sa izvođačem potpisan je krajem 2019. godine, uz jasno definisane troškove i rokove. Pet godina kasnije, zvanična vrednost radova iznosi 2,15 milijardi evra – gotovo tri puta više od prvobitne cene.
Ovakav porast cena nije samo statistički podatak – on ima direktan uticaj na građane, koji se kroz državni budžet i kredite praktično zadužuju kako bi platili projekat. Srbija je, u poslednjih nekoliko godina, za finansiranje Moravskog koridora i drugih velikih projekata uzela niz međunarodnih kredita, ukupne vrednosti više stotina miliona evra. Kamate i servisiranje duga terete državni budžet, a time i svakog poreskog obveznika.
Stručni ekonomski pogled
Nepredviđeni troškovi vs. realni troškovi
Početni ugovor predviđao je mogućnost povećanja cena do 20%, što bi ukupnu vrednost projekta dovelo na oko 900 miliona evra. Današnja cifra od 2,15 milijardi evra daleko prevazilazi ovu granicu, što ukazuje na loše planiranje i upravljanje projektom.
Rast cena materijala i rada
Globalni poremećaji u lancima snabdevanja, inflacija i rast cena energenata doprineli su povećanju troškova, ali stručnjaci ističu da ni ti faktori ne mogu da opravdaju skoro tri puta veći trošak.
Kumulativni krediti
Država je za finansiranje projekta podizala kredite od više izvora, često u dinarskoj i evro denominaciji. Svaki novi kredit povećava ukupni dug, a kamate dodatno opterećuju budžet. Efekat je jasan: građani indirektno plaćaju svaki dodatni evro koji projekat premaši prvobitnu cenu.
Kontrola i transparentnost
Fiskalni saveti i analitičari ukazuju na manjak efikasnog nadzora i transparentnosti. Bez jasnih mehanizama kontrole, ugovorni partneri mogu povećavati troškove praktično bez ograničenja, a odgovornost za takvo upravljanje projektom nije precizno definisana.
Apsurd u praksi
Da bi se razumela apsurdnost ovakvog povećanja troškova, zamislimo situaciju iz svakodnevnog života: pozovete majstora da vam popravi bojler i dogovorite cenu – recimo, 50 evra. Sutradan, on jednostavno poveća cenu na 100 evra, pa prekosutra na 150 evra, bez ikakvog opravdanja. Ko bi to dozvolio? Upravo to se dešava na državnom nivou sa Moravskim koridorom. Građani, kroz poreze i dugove, plaćaju troškove koji eskaliraju praktično samostalno.
Moravski koridor pokazuje kako veliki infrastrukturni projekti, bez adekvatnog planiranja, kontrole i transparentnosti, mogu postati ekonomski apsurd – gde stvarni troškovi ne samo da premašuju prvobitnu procenu, već direktno pogađaju svakog građanina. Stručni ekonomski nadzor, precizni ugovori i stroga kontrola troškova su ključni da se ovakvi scenariji više ne ponavljaju.
Foto: Ilustracija / A.M
