Najvećim besednikom (govornikom) starog Rima smatra se Marko Tulije Ciceron (Marcus Tullius Cicero, 106–43. p. n. e.). Njegovo ime je vekovima ostalo sinonim za vrhunsku retoriku, političku besedu i umeće ubeđivanja.
Ciceron nije bio samo govornik već i državnik, pravnik, filozof, pisac i teoretičar govorništva. Rođen je u Arpinumu, oko 100 kilometara južno od Rima, u porodici rimskih konjanika, dakle nije pripadao staroj aristokratiji. Svoj položaj u rimskoj politici stekao je gotovo isključivo znanjem, obrazovanjem i sposobnošću govora.
Njegova slava počela je velikim sudskim govorima, ali je vrhunac dostigao u političkim besedama. Najpoznatije su njegove „Katilinarije“ — četiri govora iz 63. godine p. n. e. protiv zavere Lucija Sergija Katiline, koji je pokušao da nasilno preuzme vlast u Rimu.
Prva rečenica tog govora postala je jedna od najpoznatijih u istoriji retorike:
„Quo usque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?“
„Dokle ćeš, najzad, Katilina, zloupotrebljavati naše strpljenje?“
Ta rečenica je postala simbol političkog obračuna sa protivnikom, a Ciceron je tada dobio titulu „oca otadžbine“ (Pater patriae) jer je smatrao da je spasao Republiku.
Zašto je Ciceron bio najveći?
Ciceronova snaga nije bila samo u lepim rečenicama. Njegovi govori su imali nekoliko osobina:
- jasnu strukturu – uvod, izlaganje činjenica, dokazivanje i snažan završetak;
- poznavanje ljudske prirode – znao je kada da izazove strah, sažaljenje ili ponos;
- spoj razuma i emocije – koristio je činjenice, ali i snažne slike i moralne poruke;
- briljantno poznavanje latinskog jezika – mnoge njegove rečenice postale su uzori kasnijim evropskim piscima.
Napisao je i dela o govorništvu, poput „De oratore“ (O govorniku), gde je opisao idealnog govornika kao čoveka koji mora biti obrazovan, mudar i moralan.
Njegovi veliki prethodnici i savremenici
Iako je Ciceron najpoznatiji, Rim je imao i druge velike govornike:
- Katona Starijeg (234–149. p. n. e.) – poznat po strogom stilu i odbrani rimskih običaja;
- Gaj Julije Cezar (100–44. p. n. e.) – cenjen zbog jasnog i preciznog govora;
- Marko Antonije (83–30. p. n. e.) – veliki govornik koga je Ciceron veoma cenio.
Ali nijedan nije ostavio takav trag kao Ciceron.
Njegova tragedija bila je u tome što je živeo u vremenu kada je moć mača počela da potiskuje moć reči. Branio je Rimsku republiku u trenutku kada su se pojavili ljudi poput Cezara i Oktavijana, koji su vlast više zasnivali na vojsci nego na raspravi u Senatu.
Kada je 43. godine p. n. e. ubijen po nalogu Markusa Antonija, njegovi neprijatelji su mu odsekli glavu i ruke i izložili ih na rimskom Forumu — mestu gde je decenijama branio svoje ideje.
Ironija istorije je da su njegovi neprijatelji pokušali da unište njegov glas, ali su upravo time učinili da on postane najpoznatiji glas starog Rima.
U istoriji retorike Ciceron stoji uz Demosten iz Grčke kao jedan od dva najveća govornika antičkog sveta.
