Malo je pisaca koji su Beograd poznavali toliko dobro kao Branislav Nušić.
Rođen je 20. oktobra 1864. godine u Beogradu, a umro je 19. januara 1938. godine, takođe u Beogradu. Rođen je kao Alkibijad Nuša, a pseudonim Branislav Nušić prihvatio je još u mladosti.
Njegov život bio je mnogo više od književnosti. Bio je diplomata, novinar, dramaturg, pozorišni radnik i javni službenik.
Studirao je pravo u Beogradu i završio studije 1884. godine.
Već kao veoma mlad dolazi u sukob sa vlastima zbog političke satire. Posle pesme „Dva raba“, objavljene 1887. godine, osuđen je na zatvorsku kaznu zbog vređanja kralja Milana Obrenovića.
Ali upravo ono što je vlastima bilo neprijatno kasnije je postalo njegova najveća književna vrednost.
Nušić je do savršenstva poznavao beogradsku administraciju, trgovce, činovnike, političare, bogate građane i obične ljude. Sve ono što je video pretvarao je u satiru.
Njegove komedije „Sumnjivo lice“, „Gospođa ministarka“, „Narodni poslanik“ i „Ožalošćena porodica“ postale su deo kulturnog identiteta Srbije.
Posebno je zanimljivo što je Nušić bio jedan od ljudi koji su učestvovali u stvaranju modernog pozorišnog života Beograda. Bio je upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu, a učestvovao je i u osnivanju drugih pozorišnih institucija.
U Beogradu je živeo na više lokacija, a njegova kuća u Šekspirovoj ulici danas je poznata kao prostor povezan sa njegovim životom.
Nušićev Beograd nije onaj sa razglednice.
To je Beograd u kojem se kasni na posao, nameštaju konkursi, pričaju političke priče po kafanama, porodice gledaju ko će šta naslediti, a činovnik pokušava da objasni zašto baš on nije odgovoran.
Zato je Nušić i danas toliko savremen.
