Pre nego što su preko Save počeli da prelaze mostovi, Beograd i Zemun bili su dva grada na dve različite obale.
Veza između njih postojala je vekovima, ali uglavnom preko čamaca i skela. Situacija se dramatično promenila početkom 20. veka, kada se javila potreba za stalnom vezom Beograda sa železničkom mrežom i Zemuna.
Veliki preokret dogodio se izgradnjom Železničkog mosta preko Save, koji je otvoren 1884. godine.
Most je bio deo prve železničke pruge u Srbiji, koja je povezivala Beograd sa Nišem. Pruga je svečano puštena u saobraćaj 23. avgusta 1884. godine, a most preko Save postao je ključna tačka nove železničke veze.
To je bio ogroman tehnički i privredni poduhvat za tadašnju Srbiju.
Beograd je time dobio direktniju vezu sa evropskom železničkom mrežom, a luka i trgovina počele su da dobijaju još veći značaj.
Međutim, kada govorimo o mostu koji je direktno povezao drumski saobraćaj Beograda i Zemuna, moramo napraviti razliku.
To je bio Most kralja Aleksandra, poznat i kao Zemunski most.
Izgrađen je 1934. godine, a svečano otvoren 16. decembra 1934. godine, za vreme kralja Aleksandra I Karađorđevića.
Most je bio viseća konstrukcija sa dva velika pilona, a projektovan je kao deo velikog urbanističkog povezivanja Beograda i Zemuna.
Njegova izgradnja bila je povezana i sa razvojem Novog Beograda, čija će se velika urbanizacija dogoditi tek posle Drugog svetskog rata.
Most je teško oštećen tokom Drugog svetskog rata, a nemačke trupe su ga pri povlačenju 1944. godine minirale i srušile.
Na njegovom mestu kasnije je podignut Brankov most, otvoren 1956. godine.
