(Beograd, 1/13. januar 1841 — Rogaška Slatina, 3. avgust 1928)
Jovan Đorđević Avakumović bio je srpski pravnik, političar, akademik i jedan od najznačajnijih predstavnika liberalne građanske elite Srbije s kraja 19. i početka 20. veka. Dva puta je obavljao dužnost predsednika Vlade Srbije i ostavio dubok trag u razvoju srpskog krivičnog prava i ustavnog života.
Poreklo i obrazovanje
Rođen je u Beogradu kao potomak ugledne trgovačke porodice Babadudić. Njegov otac Đorđe Avakumović (ranije Jeremić) bio je poznati beogradski bakalin i vlasnik dućana sa carigradskom robom „Kod Košnice“, na uglu današnjih ulica Knez Mihailove i Kralja Petra. Majka Katarina, rođena Jovanović, bila je kći čuvenog Baba-Dude. Porodica je imala troje dece: Jovana, Anku i Jelenu.
Osnovne pravne studije završio je na Liceju u Beogradu, a potom je od 1862. do 1868. godine studirao pravne i državne nauke u Hajdelbergu, Parizu i Švajcarskoj. Tokom školovanja usvojio je savremene evropske ideje ustavnosti, zakonitosti i nezavisnosti sudstva.
Pravnička i politička karijera
Godine 1873. imenovan je za prvog sekretara Kasacionog suda. Od 1875. godine bio je upravnik grada Beograda, a zatim i načelnik policijskog odeljenja Ministarstva unutrašnjih dela u liberalskoj vladi Stevče Mihailovića, na toj funkciji ostajući do 1880. godine. Te godine kratko je bio ministar pravde u kabinetu Jovana Ristića, ali pad vlade i dolazak naprednjaka pod Milanom Piroćancem prekinuli su njegov mandat.
U periodu od 1881. do 1887. godine bio je sudija Kasacionog suda. Ponovo je kratko obavljao dužnost ministra pravde 1887. godine u koalicionoj liberalsko-radikalskoj vladi, ali je iz nje izašao nakon što su radikali samostalno formirali kabinet.
Kao istaknuti član i vođa Liberalne stranke, Avakumović je, u vreme kada je Jovan Ristić kao namesnik „zamrznuo“ stranački život (1889–1892), postao faktički operativni lider liberala i predvodnik opozicije. U tom periodu liberali su, nastojeći da pariraju radikalima, pribegavali oštroj političkoj demagogiji.
Predsednik vlade
Prvi put je postao predsednik Vlade Srbije 9. avgusta 1892. godine, istovremeno obavljajući i funkciju ministra inostranih dela. Njegovu vladu činilo je mlađe krilo liberala, a glavni cilj bio je uspeh na parlamentarnim izborima 25. februara 1893. godine. Izbori su doneli nerešen rezultat, uz optužbe za neregularnosti, a krizu je razrešio mladi kralj Aleksandar Obrenović, koji je 1. aprila 1893. preuzeo punu vlast, raspustio Avakumovićevu vladu i poverio mandat radikalima. Potom je usledilo političko suđenje Avakumoviću i članovima njegove vlade, ali su svi amnestirani pre izricanja presude.
Drugi put je postao predsednik vlade nakon Majskog prevrata, 29. maja 1903. godine. Pod njegovom vladom izvršen je izbor Petra I Karađorđevića za kralja Srbije i vraćen je na snagu Ustav iz 1888. godine, čime je obnovljen parlamentarni i ustavni poredak.
Ratne godine i povlačenje
Tokom Prvog svetskog rata, 1915. godine, austrougarske okupacione vlasti su ga zarobile u Varadinu i internirale u logore u Čegledu (Mađarska) i Hicingu (Austrija), gde je ostao do kraja rata. Britanski list Tajms je februara 1917. godine, na osnovu pogrešnih informacija, objavio da je preminuo. Po povratku iz zarobljeništva trajno se povukao iz političkog života.
Naučni rad i akademska delatnost
Avakumović je važio za jednog od najuglednijih beogradskih advokata, naročito u oblasti krivičnog prava. Objavio je brojne stručne radove, među kojima se ističu:
- Teorija kaznenog prava (1887–1891),
- Nužna odbrana,
- Važnost krivičnog zakona,
- Francuska i engleska porota,
- Promena valute i protivpravni poslovi.
Bio je redovni član Srpskog učenog društva od 1882. godine, a redovni član Srpske kraljevske akademije postao je 1892, sa svečanim proglašenjem 1894. godine. Svoju pristupnu besedu objavio je pod naslovom „O staroj srpskoj poroti“. Iza sebe je ostavio i neobjavljene četvorotomne memoare.
Lični život i smrt
Živeo je u Knez Mihailovoj ulici, u jednoj od tada retkih kuća na tom potezu, između Kalemegdana i hotela „Ruski car“. Kuća je nakon Prvog svetskog rata srušena, a na njenom mestu podignuta je zgrada zaveštana Srpskoj akademiji nauka.
Bio je u braku sa Milevom, sa kojom je imao kćerku Ljubicu, osnivača „Zadužbine porodice Avakumović“ pri Akademiji. Bio je sestrić generala i kraljevskog namesnika Jovana Belimarkovića.
Preminuo je 3. avgusta 1928. godine u Rogaškoj Slatini, a sahranjen je u Beogradu, na Novom groblju.
Odlikovanja
- Odlikovan je najvišim srpskim ordenima, među kojima su:
- Orden Karađorđeve zvezde I reda
- Orden Takovskog krsta I reda
- Orden Svetog Save I reda
- Orden Miloša Velikog III reda
- Takovski krst III reda za ratne zasluge
- više spomenica i medalja
Foto: Ilustracija/ A,M
