Dugo sam poznavao svetlost samo kroz plamen.
Sveće u kućama.
Fenjeri na ulicama.
Baklje koje su se palile u posebnim prilikama.
Moje noći bile su drugačije od dana.
Kad bi sunce zašlo, povlačio sam se u senku.
A onda se dogodilo nešto što je promenilo moj pogled na mrak.
Dobio sam električnu svetlost.
Bilo je to 23. septembra 1893. godine.
Tada je Beograd prvi put zasijao električnim svetlom.
Nije to bila samo nova sijalica.
Bio je to znak da ulazim u novo vreme.
U trenutku kada su se evropski gradovi utrkivali ko će pre uvesti moderne tehnologije, i ja sam želeo da pokažem da više nisam samo stara varoš na raskršću carstava.
Postajao sam prestonica koja gleda napred.
Prvi električni sistem bio je povezan sa termoelektranom na Dorćolu, podignutom upravo za potrebe mog razvoja.
Tamo gde su se nekada čuli zanatski zvuci, počela je nova era — era mašina, energije i industrije.
Prve sijalice nisu osvetlile samo ulice.
Osvetlile su ideju.
Ideju da grad može da živi duže od dnevne svetlosti.
Da pozorišta mogu da rade uveče.
Da kafane ne moraju da zatvaraju vrata čim padne mrak.
Da ljudi mogu bez straha da prolaze ulicama koje više nisu bile potpuno skrivene od noći.
Sećam se prvih pogleda mojih stanovnika.
Neki su bili oduševljeni.
Neki nepoverljivi.
Kao i svaki put kada nešto novo zakorači u stari svet, bilo je pitanja.
Da li je bezbedno?
Da li će trajati?
Da li će svetlost iz žice zameniti onu koju poznajemo?
A ja sam znao odgovor.
Gradovi se menjaju onda kada prihvate ono što dolazi.
Posle prvih sijalica došli su električni tramvaji, modernije fabrike, novi uređaji i drugačiji način života.
Mala svetlost sa kraja 19. veka postala je početak velikih promena.
Kasnije su moje ulice dobile mnogo više svetla.
Neonske reklame.
Izloge.
Uličnu rasvetu.
Ali nijedna svetlost nije bila kao ona prva.
Jer prva svetlost nije samo obasjala ulicu.
Obasjala je budućnost.
Ja sam Beograd.
Pamtim vreme kada se dan završavao sa poslednjim plamenom fenjera.
Pamtim trenutak kada je jedna mala sijalica pokazala da mogu više.
I zato, kada danas prođete osvetljenim ulicama, setite se:
nekada je jedna jedina sijalica bila dovoljna da jedan grad shvati da je zakoračio u novo doba.
To je bila moja prva svetlost.
Moj prvi pogled prema budućnosti.
