Hram Svetog Save

Hram Svetog Save

Država: Srbija

Grad: Beograd

Opština: Vračar

Hram Svetog Save

Hram Svetog Save, na Vračaru, jedan je od najvećih pravoslavnih hramova na svetu i duhovni simbol srpskog naroda. Podignut je na mestu za koje se predanje vezuje da su Osmanlije 1595. godine spalile mošti Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa, da bi ponizile narod kome je bio najveća svetinja.

Gradnja hrama započela je 1935. godine prema projektu arhitekte Bogdana Nestorovića, ali je više puta prekidana zbog ratova i političkih promena. Tek devedesetih radovi su nastavljeni punom snagom, a unutrašnje mozaičko ukrašavanje — jedno od najvećih u pravoslavnom svetu — završeno je u poslednjoj deceniji.

Danas, hram je ogromna bela kupola koja se vidi iz svih delova Beograda, mesto molitve, tišine i sećanja, ali i centralni duhovni i kulturni orijentir grada. Mozaik u kupoli, težak više stotina tona, predstavlja Vaznesenje Hristovo i izrađen je u saradnji ruskih i srpskih umetnika.

Hram ima zvona teška više tona, podzemnu kriptu ukrašenu zlatnim i plavim ornamentima, i ogroman park uokolo koji je tokom godina postao mesto gde se ukrštaju duhovnost, odmor i gradski život.

Istorijski pregled gradnje Hrama Svetog Save

Početne ideje (kraj 19. vek – rani 20. vek)

  • Ideja o izgradnji hrama posvećenog Svetom Savi nastala je krajem 19. veka.
  • Godine 1895 osnovano je „Društvo za podizanje Hrama Svetog Save“ povodom 300. godišnjice spaljivanja moštiju Svetog Save po predanju.
  • Prvi konkurs za projekat je raspisan 1905. godine, ali prvobitni konkursi nisu doveli do definitivnog rešenja.
  • U drugom konkursu, 1926. godine, arhitektu Bogdana Nestorovića i Aleksandra Deroka imenuju za projektante.

Gradnja – Prva faza (1935–1941)

Građevinski radovi zvanično počinju 10. maja 1935.

Ključne ličnosti na projektu su arhitekte Bogdan Nestorović i Aleksandar Deroko, i inženjer Vojislav Zađina.

Do 1941. podignuti su temelji i zidovi – zidovi dostignu visinu od oko 7 i 11 metara.

U proleće 1941. godine, radovi su obustavljeni zbog početka Drugog svetskog rata.

Tokom rata, nezavršeni objekat je korišćen kao parking nemačke vojske.

Prekid radova i politički kontekst

Posle rata, čitavo periodu socijalističke Jugoslavije (posle 1945) nije bilo političke podrške nastavku gradnje.

Društvo za gradnju Hrama je zamrlo, a objekat je korišćen kao skladište.

Patrijarh German bio je važna figura u obnovi ideje, ali obnavljanje gradnje je dugo odlagano – pojedini izvori kažu da je pisma nadležnima uputio više desetina puta.
Yugotour

Nastavak gradnje – Druga faza (1984–2004+)

  • Dozvola za obnovu radova stiže 1984. godine.
  • Radovi formalno nastavljeni 1985. godine.
  • Projekat unutrašnjeg i arhitektonskog razvoja dopunjen je — novi plan za nastavak rada kreiran je od strane Branka Pešića (arhitekta).
  • Podizanje masivne kupole (koja je teška oko 4 000 tona) ostvareno je složenom metodom: segmenti su sklepani na zemlji, pa podignuti nad zidovima.
  • Prva faza spoljašnjeg izgleda (eksterijera) završena je 2004. godine.
  • Posle 2004. počinju radovi na enterijeru — zidovi, mozaici, živopis,
  • Kripta (podzemni deo hrama) je važan deo: u njoj se nalaze sarkofazi patrijaraha, kao i crkva posvećena svetom knezu Lazaru i novomučenicima.
  • Unutrašnje mozaičko uređenje (uključujući mozaik u kupoli) radili su umetnici Ruske akademije umetnosti.

Znakoviti simboli i značaj

  • Hram je podignut baš na Vračarskom platou — po predanju, tu su spaljene mošti Svetog Save 1595. godine.
  • Arhitektonski stil je srpsko-vizantijski („neovizantijski“), čime hram simbolično vraća vezu sa vizantijskim nasleđem.
  • Gradnja hrama predstavlja i nacionalni, duhovni i ideološki simbol: nije samo versko zdanje, već i spomen-hram — isećaj nacionalnog zbližavanja i trajanja.

Datumi

  • 1930. – Odbor za izgradnju hrama, na čelu sa patrijarhom Varnavom, odabrao je arhitekte Bogdana Nestorovića i Aleksandra Deroka za izradu projekta.
  • 10. maj 1935. – Početak izgradnje Hrama.
  • 1984. – za novog arhitektu imenovan je Branko Pešić
  • 12. maja 1985. – održana liturgija kojoj je prisustvovalo oko 92.000 ljudi
  • 1991. – prestanak radova
  • 5. aprila 2000. godine nastavljena je obnova Hrama.
  • septembar 2001. – premijer Zoran Đinđić pokrenuo je reosnivanje Društva za podizanje hrama Svetog Save, kako bi se radovi na Hramu završili.
  • 31. oktobar 2001. godine stiglo devet zvona. Zvona su izlivena u firmi „Grasmajer“ iz Austrije.
  • 22. novembra 2001. godine stiglo 40 zvona. Zvona su izlivena u firmi „Grasmajer“ iz Austrije.
  • 29. maja 2003. – Ispred Spomen hrama Svetog Save stigli su spomenici svetog Save i presvete Bogorodice, dar ruskog vajara Vjačeslava Mihailoviča Klikova.
  • 14. februar 2004. – Postavljena vrata na Hramu
  • 10. maj 2004. – Zvanično otvorena vrata Hrama Svetog Save i završeni radovi na Svetosavkom platou
  • 19.5.2004. – Poštanske marke povodom završetka radova na Hramu
  • 22.02.2018. – Otkriven mozaik u kupoli hrama autora Ruske Federacije Nikolaja Muhina. Mozaik je rađen tri godine. Ukupna površina mozaika je 1.248 kvadratnih metara, a na realizaciju projekta učestvovalo 70 ruskih i srpskih majstora.