Kada danas govorimo o bolnicama u Beogradu, teško je zamisliti koliko je zdravstvena zaštita izgledala drugačije pre samo dva veka.
Jedna od najvažnijih tačaka u razvoju moderne medicine u Beogradu bila je Vojna bolnica na Paliluli, čija istorija počinje u prvoj polovini 19. veka.
Nakon stvaranja moderne srpske države javila se potreba za organizovanom vojnom zdravstvenom službom. Srpska vojska je tokom Prvog srpskog ustanka već imala svoje lekare i improvizovane bolnice, ali to još nije bila moderna bolnička služba.
Veliki korak napravljen je nakon 1830. godine, kada Srbija dobija široku autonomiju.
Prva stalna vojna bolnica u Beogradu osnovana je 1836. godine. Bila je smeštena u zgradi nekadašnjeg turskog objekta na Paliluli.
Za razvoj zdravstvene službe posebno je značajan dr Vladan Đorđević, lekar i kasnije političar, koji je u drugoj polovini 19. veka imao ogromnu ulogu u modernizaciji srpskog saniteta.
On je bio jedan od osnivača Srpskog lekarskog društva 1872. godine, a zalagao se za uvođenje savremenih medicinskih standarda.
Vojna bolnica se vremenom razvijala i širila. Njeni lekari učestvovali su u zbrinjavanju ranjenika tokom srpsko-turskih ratova 1876–1878, Balkanskih ratova 1912–1913. i Prvog svetskog rata.
Posebno težak period nastupio je tokom epidemija koje su pogađale Srbiju u 19. veku. Tada je postalo jasno da moderna bolnica nije samo mesto za lečenje ranjenih vojnika, već i ključna institucija u borbi protiv zaraznih bolesti.
