Beograd je film upoznao veoma rano.
Samo nekoliko godina nakon prve javne projekcije filma braće Limijer u Parizu 1895. godine, filmske slike stigle su i u Srbiju.
Prva filmska projekcija u Beogradu održana je 6. juna 1896. godine, u kafani „Zlatni krst“ na Terazijama.
Projekciju je organizovao André Carré, predstavnik braće Limijer, odnosno njihove kinematografske kompanije.
Beograđani su tada prvi put mogli da vide ono što je u Evropi još predstavljalo tehnološko čudo: pokretne fotografije.
Program je sadržao kratke prizore iz svakodnevnog života, kakvi su tada bili karakteristični za prve filmove Limijerovih.
Nije postojao narativni film u današnjem smislu. Ljudi su gledali radnike kako izlaze iz fabrike, vozove, ulice i druge kratke prizore.
Reakcija publike bila je ogromna.
I tu počinje posebna beogradska filmska priča.
Prve projekcije održavane su u kafanama i različitim salama, a zatim se pojavljuju specijalizovane bioskopske sale.
Jedan od prvih stalnih bioskopa bio je „Paris“, otvoren početkom 20. veka.
Beograd će tokom narednih decenija postati jedan od najvažnijih filmskih centara u regionu. Posle Drugog svetskog rata razvija se snažna domaća filmska industrija, a kasnije nastaju festivali, filmski studiji i čitava generacija velikih reditelja.
Ali sve je počelo mnogo skromnije.
Jednim platnom, projektorom i publikom koja je prvi put gledala sliku koja se kreće.
