Beograd šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka bio je grad u brzom rastu. Novi mostovi, škole, bolnice, stambeni blokovi – sve to menjalo je lice grada, ali život građana nije bio uvek lak. U tom vremenu, jedna ličnost je postala sinonim za neposrednost i poverenje: Branko Pešić, gradonačelnik koji je uspevao da ostane “čovek iz naroda” i izgradi most između vlasti i Beograđana.
Skromnost i svakodnevni kontakt
Pešić je rođen 1922. u Zemunu, a svoj životni put gradio je skromno, uvek u službi građana. Iako je imao pravo na službeni stan i automobil, nikada ih nije koristio. Čitav život proveo je u porodičnoj kući u Ulici Cara Dušana u Zemunu, koju je njegov otac izgradio 1909. godine. Njegov Peugeot 504, a kasnije Opel Ascona, bio je njegov “radni prostor” kroz koji je doslovno povezivao Beograđane, često zaustavljajući se da pokupi nekog ko je čekao autobus.
Njegov broj telefona bio je gotovo gradska tajna – svako je znao da može da ga pozove i iznese problem, bilo da se radi o lošem asfaltu, poplavljenim ulicama ili kašnjenju javnog prevoza. Ljudi su dolazili kod njega kući, a on ih je saslušao lično, beležio njihove zahteve i pratio da li su rešeni.
Komšijski pristup vlasti
Pešić je redovno posećivao sastanke Mjesnih zajednica, čak i u najzauzetijim periodima svoje karijere. Jedne zime, dok je obilazio kvar u toplovodnoj mreži u Zemunu, primetio je starijeg gospodina kako stoji na hladnoći, čekajući popravku. Umesto da pošalje nekog drugog, Pešić je lično kontaktirao tehničare i nadgledao radove, koji su završeni istog dana.
Uvek je znao ime mnogih svojih sugrađana, komšija, lokalnih aktivista. Njegov pristup nije bio formalni protokol – bio je stvarno prisutan. Njegova svakodnevna briga za infrastrukturne projekte bila je očigledna u svakom delu grada: dogradnja blokova u KBC Zemun, uređenje parkova, postavljanje semafora i ulične rasvete, pa čak i lično nadgledanje popravki lokalnih ulica.
Popularnost i poverenje
Ovaj “komšijski gradonačelnik” brzo je stekao ogromnu popularnost. Građani su ga doživljavali kao nekoga ko stvarno razume njihove probleme, ali i kao osobu koja deluje efikasno i brzo. Skromnost, neposrednost i odsustvo privilegija učinili su Pešića simbolom autentičnog gradonačelnika u modernom Beogradu.
Pod njegovim rukovodstvom, Beograd je doživeo značajan urbanistički procvat – izgrađeni su mostovi i objekti koji su promenili lice grada, ali najveći Pešićev “projekat” bio je odnos koji je izgradio sa ljudima. Njegov život i rad pokazuju da politika može biti više od funkcija i protokola – ona je, u svojoj suštini, svakodnevni kontakt, pažnja i ljudskost.
