Neki će reći da su ovo protesti jedne interesne grupe. Poljoprivrednici. Proizvođači mleka. Ratari. Voćari. Jedna profesija koja traži više.
Ali pitanje je drugačije: da li je ovo protest zanimanja – ili protest opstanka?
Jer kada je ugrožen onaj ko proizvodi hranu, tada je ugrožen i onaj ko tu hranu kupuje. A to smo svi.
Hrana nije tržišna igračka
Uvoz poljoprivrednih proizvoda po cenama koje domaći proizvođači ne mogu da izdrže, bez adekvatne carinske zaštite ili prelaznih mera, ima kratkoročan efekat: navodne niže cene na rafovima.
Ali dugoročno – to je gašenje domaće proizvodnje.
Kada država omogući neograničen ili olakšan uvoz u trenutku kada domaći sektor već trpi gubitke, postavlja se pitanje: da li je to slobodno tržište ili institucionalno odustajanje od sopstvene proizvodnje?
U ekonomskoj teoriji to se zove nekontrolisana liberalizacija tržišta bez zaštitnih mehanizama. U političkom govoru – zavisi ko govori.
Desetkovana proizvodnja
U poslednjih deset i više godina, poljoprivreda u Srbiji suočena je sa:
- padom stočnog fonda
- gašenjem malih i srednjih gazdinstava
- nestabilnim subvencijama
- nepredvidivom agrarnom politikom
- rastućim troškovima inputa
- nelojalnom konkurencijom kroz uvoz
Subvencije same po sebi ne rešavaju problem ako paralelno postoji politika koja domaćeg proizvođača stavlja u neravnopravan položaj.
Možete pomagati do beskraja – ali ako tržište preplavite robom bez carine ili sa minimalnim kontrolama, efekat pomoći se poništava.
Otvoreni Balkan – otvoreno pitanje
Inicijativa Otvoreni Balkan (poznata i kao „mali Šengen“) zamišljena je kao mehanizam olakšane trgovine i regionalne integracije između Srbija, Albanija i Severna Makedonija.
Na papiru – slobodan protok robe, kapitala i ljudi.
U praksi – domaći proizvođači tvrde da je pojedine sektore preplavio jeftiniji uvoz, poput krompira iz Albanije. Kada tržišta nisu strukturno jednaka po subvencijama, troškovima proizvodnje i državnoj podršci, slobodna trgovina ne znači ravnopravnu utakmicu.
To onda više nije pitanje regionalne saradnje, već pitanje nacionalne prehrambene bezbednosti.
Hrana kao strateško pitanje
Poljoprivreda nije samo ekonomska grana. Ona je:
- bezbednosno pitanje
- demografsko pitanje
- pitanje opstanka sela
- pitanje stabilnosti cena
- pitanje zavisnosti od spoljnog tržišta
Država koja postane zavisna od uvoza hrane gubi deo suvereniteta. To je lekcija koju su mnoge zemlje naučile tokom globalnih kriza i poremećaja lanaca snabdevanja.
Blokada kao simptom
Zato današnje blokade nisu samo blokade puteva. One su simptom blokiranog dijaloga između proizvođača i donosilaca odluka.
Poljoprivrednici ne blokiraju samo saobraćaj. Oni poručuju da je blokirana logika agrarne politike.
Ako se domaća proizvodnja ugasi, više neće biti protesta. Neće biti ni traktora na magistralama.
Ali neće biti ni domaćeg mleka, ni domaćeg mesa, ni domaćeg krompira.
A tada pitanje više neće glasiti: „Ko blokira puteve?“
Već: „Ko je dozvolio da ostanemo bez sopstvene hrane?“
Autor: Aleksandar od Beograda
