Ahemenidsko Persijsko carstvo bilo je jedno od najvećih i najorganizovanijih carstava starog sveta. Nastalo je sredinom 6. veka pre nove ere kada je persijski vladar Kir II Veliki (oko 600–530. p.n.e.) ujedinio persijska plemena i počeo velika osvajanja.
Kir Veliki je oko 550. godine p.n.e. pobedio Medijce i stvorio osnovu budućeg carstva. Nakon toga osvojio je Lidiju u Maloj Aziji i Vavilon 539. godine p.n.e. Posebno je ostao upamćen po relativno tolerantnoj politici prema pokorenim narodima. Poznat je i takozvani „Kirov cilindar“, koji se često navodi kao jedan od ranih dokumenata o pravima naroda.
Najveći procvat Persijsko carstvo doživljava za vreme kralja Darija I (522–486. p.n.e.). On je reformisao administraciju, podelio carstvo na provincije — satrapije — uveo jedinstveni poreski sistem i izgradio Kraljevski put dug oko 2.500 kilometara.
Persija je bila u sukobu sa grčkim gradovima državama tokom Grčko-persijskih ratova (499–449. p.n.e.). Poznate su bitke kod Maratona 490. p.n.e., Termopila 480. p.n.e. i Salamine iste godine.
Carstvo konačno pada 330. godine p.n.e. kada ga osvaja Aleksandar Veliki. Ipak, persijska kultura, administracija i umetnost nastavile su da utiču na kasnije civilizacije.
