Sveto Rimsko Carstvo nastaje 962. godine kada papa kruniše Otona I za cara, čime se obnavlja ideja zapadnog rimskog carstva.
Carstvo nije bilo centralizovana država, već složena zajednica brojnih kneževina, vojvodstava i slobodnih gradova na teritoriji današnje Nemačke, Austrije i delova Italije.
Tokom srednjeg veka carevi su često bili u sukobu sa papstvom oko toga ko ima vrhovnu vlast — svetovna ili duhovna. Posebno važan sukob bio je „borba za investituru“ u 11. veku između Henrika IV i pape Grgura VII.
Carstvo formalno opstaje sve do 1806. godine, kada ga ukida Napoleon tokom reorganizacije Evrope.
