U srpskoj tradiciji Sveti Trifun nije samo crkveni mučenik, već i snažan narodni svetac, duboko povezan sa zemljom, lozom i plodnošću godine.
Trifundan – početak radova u vinogradu
Na njegov dan, 14. februara, vinogradari prvi put u godini izlaze u vinograd. Običaj je da se:
- orežu prve čokote,
- vinom zalije koren loze,
- izgovori molitva za rodnu godinu.
Veruje se da kakvo je vreme na Trifundan, takva će biti i godina za vino. Ako je dan sunčan – biće dobra berba. Ako padne kiša ili sneg – loza će „plakati“, ali će grožđe biti slatko.
Zaštita od nepogoda i štetočina
U nekim krajevima verovalo se da Sveti Trifun štiti useve od grada i insekata. Domaćini su tog dana nosili vino u polje i prskali zemlju „da je ne pojede crv i ne potuče grad“.
Postoji i običaj da se deo orezane loze unese u kuću i stavi kraj ikone – kao znak blagoslova i plodnosti.
Ljubav i brak
Pošto se praznik poklapa sa Danom zaljubljenih, u novije vreme Trifun se doživljava i kao „svetac ljubavi“. U nekim selima devojke su na taj dan gledale u nebo i zamišljale budućeg muža, verujući da će im se onaj o kome misle „priviđati u snu“.
Veselje i druženje
Trifundan je i dan veselja. Vinogradari se okupljaju, pevaju, nazdravljaju mladim vinom i biraju „kuma vinograda“ – domaćina koji će te godine prvi orezati lozu i početi radove.
U narodnoj svesti, Sveti Trifun je spoj mučenika i domaćina – svetac koji strada za veru, ali i onaj koji čuva lozu, hleb i rad čoveka. Zato njegov praznik ima i duhovnu i zemaljsku dimenziju: molitvu u crkvi i čašu vina u vinogradu.
Sveti Trifun u narodnom kalendaru
U narodnoj tradiciji, naročito na Kosovu i u južnim krajevima, Sveti Trifun označava početak Sečke – februara po starom (julijanskom) kalendaru. I samo ime meseca govori o njegovoj „naravi“: seče mrazom, vetrom i studeni.
Otuda i izreka:
„Sečka seče, Marta dere, Sveti Sava kožu bere.“
Time se opisuje surov niz zimskih udara – od januarske studeni do februarskih mrazeva i martovske košave.
Narod je personifikovao mesece, pa Sečka „govori“:
„Da nemam strah od moje starije sestre zime, grane bi od ognja vrelo s jedne strane, a ja bih ga s druge strane smrzla.“
Ovom slikom se naglašava prevrtljivost februara – sunce može ogrejati, ali mraz iznenada stegne.
Vreme na Trifundan – ogledalo godine
Vreme na dan Svetog Trifuna smatralo se proročkim:
- Ako pada sneg ili kiša – godina će biti kišna i rodna.
- Ako je vedro i suvo – očekuje se suša i slab rod.
Narod kaže i:
„Triša zabo ugarak u zemlju“,
što simbolično znači da je svetac „zagrejao“ tlo, pa sneg i led počinju da se tope. То је тренутак када зима попушта, макар у назнакама.
Svetac vinograda i gostioničara
Pored vinogradara, Svetog Trifuna kao krsnu slavu često obeležavaju i gostioničari i krčmari, jer je vino pod njegovom zaštitom. U narodu se verovalo da on čuva i vinograd i čašu – i da bez njegovog blagoslova nema ni roda ni veselja.
