Kada je 1. decembra 1918. stvoreno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, država je ušla u potpuno nepoznat politički prostor. Novi poredak morao je da se zasnuje na ustavu koji bi regulisao odnose tri naroda, brojnih političkih tradicija i različitih administrativnih sistema nasleđenih iz Austro-Ugarske i Srbije. Zato su prvi izbori za Ustavotvornu skupštinu, održani 28. novembra 1920., predstavljali ključni trenutak u oblikovanju jugoslovenske državnosti.
Politički kontekst
Neposredno posle ujedinjenja postalo je jasno da su očekivanja bila šira od realnih mogućnosti. Dok su jedni videli novu državu kao prirodnu nacionalnu celinu južnoslovenskih naroda, drugi su je doživljavali kao privremeni aranžman, a treći kao opasnost po autonomiju regija koje su ušle u zajednicu.
Politička scena bila je podeljena na nekoliko snažnih struja:
- Centralističku, predvođenu Demokratskom strankom i delom Radikalne stranke, koja je težila unitarnoj, snažno centralizovanoj državi.
- Federalističku, predvođenu Hrvatskom republikanskom seljačkom strankom Stjepana Radića i delom slovenačkih političkih grupa.
- Socijalističko-revolucionarnu, okupljenu oko Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista), nastale tek 1919. godine.
Izbori od 28. novembra 1920: Prvo političko ogledalo nove države
Na izborima je učestvovalo više od 40 stranaka, što je pokazivalo pluralizam, ali i duboku neuređenost političkog prostora.
Najznačajniji rezultati:
- Demokratska stranka – osvojila najveći broj mandata i postala stožer formiranja vlasti.
- Narodna radikalna stranka – druga po snazi, posebno jaka u Srbiji.
- Slovenačka ljudska stranka – dominantna među Slovencima.
- Hrvatska republikanska seljačka stranka – iznenadila snagom, jer je Radićev poziv na apstinenciju u početku oslabio kampanju, ali su birači ipak jasno podržali njegov autonomistički program.
- Komunistička stranka (SRPJ(k)) – ostvarila veliki uspeh, osvojivši oko 12% glasova, posebno među radnicima i delovima urbane populacije.
Izbori su po prvi put pružili uvid u to koliko su duboko različiti politički identiteti i interesi naroda unutar nove države.
Obznana i udar na komuniste
Samo mesec dana nakon izbora, 29. decembra 1920, vlada donosi Obznanu, akt zasnovan na proceni da komunistička delatnost ugrožava poredak. Time je delovanje Komunističke partije praktično zabranjeno, a njeni poslanici isključeni iz rada skupštine. Ovo je bio prvi veliki institucionalni sukob unutar nove države, koji je pokazao ograničenost demokratskih sloboda i strah od revolucionarnih ideologija.
Rad Ustavotvorne skupštine i Vidovdanski ustav
Ustavotvorna skupština otpočela je rad početkom 1921. godine, u atmosferi stalnih političkih napetosti. Unitaristi su se zalagali za centralističko uređenje i jednu jugoslovensku naciju, dok su federalisti tražili snažnu autonomiju zemalja u sastavu kraljevine.
Uprkos protivljenju HRSS-a, bojkotu dela opozicije i izostanku komunista, većina okupljena oko Demokratske i Radikalne stranke uspela je da 28. juna 1921. izglasa Vidovdanski ustav. Ustav je potvrdio centralistički model države, u kojoj je najveći deo moći koncentrisan u Beogradu, a monarh – kralj Aleksandar Karađorđević – dobio je široka ovlašćenja.
Značaj izbora iz 1920. godine
Prvi izbori za Ustavotvornu skupštinu bili su više od običnog političkog nadmetanja:
- označili su početak institucionalnog oblikovanja Kraljevine SHS;
- pokazali dubinsku raznolikost političkih i nacionalnih identiteta;
- nagovestili buduće sukobe između centralističkih i federalističkih ideja;
- otkrili snažan potencijal radničkog pokreta, ali i njegovu ranjivost pred državnom represijom;
- postavili temelje političkih podela koje će oblikovati čitavu istoriju prve jugoslovenske države.
