Dok Beograd gori od političkih potresa, protesta i zakona pisanih na ivici apsurda, gradska vlast je tiho pustila u proceduru možda najopasniji dokument do sada — izmene Plana generalne regulacije koje bi javne površine, škole, parkove i infrastrukturne objekte pretvorile u robu sa cenom, spremnu za prodaju privilegovanim investitorima.
Objava o „ranom javnom uvidu“ pojavila se 6. novembra na sajtu grada, skromno, bez buke, kao da se radi o sitnoj izmeni, a ne o prepravci mapa koje određuju kako Beograd živi i izgleda.
Ako izmene prođu – javno postaje privatno. Parkovi postaju kvadrati. Škole postaju lokacije. Kulturna dobra postaju građevinske parcele. A javni interes postaje istorijski fosil.
Prema nacrtu, PGR bi mogao da bukvalno izbriše dosadašnje javne površine: sve što je do juče bilo zaštićeno kao zajedničko dobro, preko noći bi moglo da se pretvori u komercijalne zone. Ne slučajno — već sistemski.
Struka upozorava: ovo otvara prostor da se menja i namena objekata u zoni Generalštaba, gde postoji čak 15 objekata sa statusom kulturnog dobra. U istom trenutku kada lex specialis kroz „autentično tumačenje“ skida zaštitu sa šireg područja Generalštaba, izmene PGR-a omogućavaju da se javna namena objekata potpuno ukine.
Ako je slučajnost – onda je najorganizovanija slučajnost u modernom urbanizmu.
Bivša zamenica direktora Zavoda za zaštitu spomenika, Estela Radonjić Živkov, kaže da je situacija skandalozna:
„Ako izmene PGR-a budu usvojene, svaki od tih objekata može bez problema da dobije sasvim drugu namenu.“
Plan generalne regulacije trebalo bi da bude kočnica stihijskog građenja. A sada? Postaje ubrzivač. Ručna kočnica koja se sama otkočila – taman na vreme da proleti investitorski ekspres.
Javnost ima rok da reaguje do 27. novembra. Posle toga, Beograd bi mogao da uđe u novu fazu: grad u kojem javno dobro postoji samo u sećanjima, a investitori uvek imaju poslednju reč.
