Dejtonski sporazum je mirovni sporazum koji je formalno okončao rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995), jedan od najsmrtonosnijih sukoba u Evropi posle Drugog svetskog rata. Sporazum je postignut u Dejtonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, a ceremonija potpisivanja održana je u Parizu 14. decembra 1995. godine.
Datum i mesto potpisivanja
- Pregovori: 1–21. novembar 1995. godine, Dejton, Ohio, SAD
- Ceremonija potpisivanja: 14. decembar 1995. godine, Pariz, Francuska
Potpisnici
Dejtonski sporazum potpisali su predstavnici tri strane sukoba:
Bosna i Hercegovina – predstavljali tri konstitutivna naroda:
- Bošnjaci (predstavnik: Alija Izetbegović)
- Hrvati (predstavnik: Krešimir Zubak)
- Srbi (predstavnik: Momčilo Krajišnik)
- Republika Hrvatska – predsednik Franjo Tuđman
- Savezna Republika Jugoslavija (predstavljajući Srbe iz Bosne) – predsednik Slobodan Milošević
Sporazum je posredovan i garantovan od strane međunarodne zajednice, uključujući SAD, Evropsku uniju, Rusiju i UN.
Ciljevi sporazuma
- Prekinuti rat i uspostaviti trajni mir u Bosni i Hercegovini.
- Definisati teritorijalnu i političku organizaciju zemlje.
- Uspostaviti okvir za povratak izbeglica i zaštitu ljudskih prava.
- Uspostaviti nadzor međunarodne zajednice nad implementacijom sporazuma.
Teritorija
Pre sporazuma, bosanski Srbi su kontrolisali oko 46% Bosne i Hercegovine (23.687 km2), Bošnjaci 28% (14.505 km2) i bosanski Hrvati 25% (12.937 km2).
Bosanski Srbi su dobili velike delove planinskih teritorija nazad (4% od bosanskih Hrvata i neke manje delove od Bošnjaka), ali su morali da predaju Sarajevo i neke vitalne položaje u istočnoj Bosni/Hercegovini. Njihov procenat je porastao na 49% (48% isključujući Distrikt Brčko, 24.526 km2).
Bošnjaci su dobili veći deo Sarajeva i neke važne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini, dok su izgubili samo nekoliko lokacija na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Njihov procenat je porastao na 30%, a značajno su poboljšali kvalitet zemljišta. Veliki delovi zemlje naseljene Bošnjacima (i bosanskim Hrvatima) pred rat ostali su pod kontrolom bosanskih Srba.
Bosanski Hrvati su vratili većinu (4% teritorije BiH) bosanskim Srbima (9% današnje RS) i kasnije su se povukli iz Unsko-Sanskog Donjeg Vakufa (u centralnoj Bosni). Malo proširenje Posavine (Odžak i delovi Domaljevca) nije promenilo činjenicu da su nakon Dejtona bosanski Hrvati kontrolisali samo 21% Bosne i Hercegovine (10.640 km2), u poređenju sa više od 25% pre Dejtona. Jedna od najvažnijih teritorija bosanskih Hrvata (Posavina sa Bosanskim Brodom, Bosanskim Šamcem, Derventom) ostala je van kontrole bosanskih Hrvata.
Ključne odredbe Dejtonskog sporazuma
- Teritorijalna organizacija
Bosna i Hercegovina je podeljena na dva entiteta:
Federacija Bosne i Hercegovine – pretežno Bošnjaci i Hrvati
Republika Srpska – pretežno Srbi
Brčko distrikt je poseban administrativni entitet pod zajedničkom ingerencijom oba entiteta.
- Politička struktura
Tročlano predsedništvo BiH (po jedan predstavnik iz Bošnjaka, Hrvata i Srba).
Centralna vlast ima ovlašćenja uglavnom u spoljnim poslovima, odbrani, imigraciji i makroekonomiji.
Entiteti zadržavaju široka ovlašćenja unutar svojih teritorija, uključujući zakonodavstvo, policiju i poreze.
- Vojna pitanja
Prekid neprijateljstava i razoružanje zaraćenih strana.
Uspostavljanje međunarodnih snaga (IFOR, kasnije SFOR) za nadzor primirja i stabilizaciju.
- Povratak izbeglica
Omogućavanje povratka raseljenih lica i izbeglica u njihove domove.
Zaštita ljudskih prava i prava manjina kroz institucije međunarodnog nadzora.
- Međunarodni nadzor
Uspostavljen Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu koji nadgleda sprovođenje sporazuma i ima ovlašćenja za donošenje odluka u slučaju kršenja sporazuma.
Međunarodne institucije imaju ovlašćenja da intervenišu u oblasti pravde, sigurnosti i političkih reformi.
Posledice Dejtonskog sporazuma
Rat je formalno okončan, ali teritorijalna i politička podela je ostala trajna.
Sporazum je stvorio složenu političku strukturu, koja često otežava efikasno upravljanje.
Međunarodne snage i visoki predstavnik i dalje imaju značajnu ulogu u nadzoru i stabilizaciji zemlje.
Postignut je okvir za mir i razvoj institucija, ali etničke podele i dalje utiču na politički život.
Dejtonski sporazum predstavlja ključni dokument koji je zaustavio rat i krvoproliće u Bosni i Hercegovini, ali je istovremeno formalizovao etničke podele i složenu administrativnu strukturu koja i danas oblikuje politički sistem zemlje. Sporazum je uspeh u pogledu mira.
Foto: Wikipedia/NATO
