Dejtonski sporazum – mirovni sporazum koji je okončao rat u Bosni i Hercegovini

Dejtonski sporazum je mirovni sporazum koji je formalno okončao rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995), jedan od najsmrtonosnijih sukoba u Evropi posle Drugog svetskog rata. Sporazum je postignut u Dejtonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, a ceremonija potpisivanja održana je u Parizu 14. decembra 1995. godine.

Datum i mesto potpisivanja

  • Pregovori: 1–21. novembar 1995. godine, Dejton, Ohio, SAD
  • Ceremonija potpisivanja: 14. decembar 1995. godine, Pariz, Francuska

Potpisnici

Dejtonski sporazum potpisali su predstavnici tri strane sukoba:

Bosna i Hercegovina – predstavljali tri konstitutivna naroda:

  • Bošnjaci (predstavnik: Alija Izetbegović)
  • Hrvati (predstavnik: Krešimir Zubak)
  • Srbi (predstavnik: Momčilo Krajišnik)
  • Republika Hrvatska – predsednik Franjo Tuđman
  • Savezna Republika Jugoslavija (predstavljajući Srbe iz Bosne) – predsednik Slobodan Milošević

Sporazum je posredovan i garantovan od strane međunarodne zajednice, uključujući SAD, Evropsku uniju, Rusiju i UN.

Ciljevi sporazuma

  • Prekinuti rat i uspostaviti trajni mir u Bosni i Hercegovini.
  • Definisati teritorijalnu i političku organizaciju zemlje.
  • Uspostaviti okvir za povratak izbeglica i zaštitu ljudskih prava.
  • Uspostaviti nadzor međunarodne zajednice nad implementacijom sporazuma.

Teritorija

Pre sporazuma, bosanski Srbi su kontrolisali oko 46% Bosne i Hercegovine (23.687 km2), Bošnjaci 28% (14.505 km2) i bosanski Hrvati 25% (12.937 km2).

Bosanski Srbi su dobili velike delove planinskih teritorija nazad (4% od bosanskih Hrvata i neke manje delove od Bošnjaka), ali su morali da predaju Sarajevo i neke vitalne položaje u istočnoj Bosni/Hercegovini. Njihov procenat je porastao na 49% (48% isključujući Distrikt Brčko, 24.526 km2).

Bošnjaci su dobili veći deo Sarajeva i neke važne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini, dok su izgubili samo nekoliko lokacija na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Njihov procenat je porastao na 30%, a značajno su poboljšali kvalitet zemljišta. Veliki delovi zemlje naseljene Bošnjacima (i bosanskim Hrvatima) pred rat ostali su pod kontrolom bosanskih Srba.

Bosanski Hrvati su vratili većinu (4% teritorije BiH) bosanskim Srbima (9% današnje RS) i kasnije su se povukli iz Unsko-Sanskog Donjeg Vakufa (u centralnoj Bosni). Malo proširenje Posavine (Odžak i delovi Domaljevca) nije promenilo činjenicu da su nakon Dejtona bosanski Hrvati kontrolisali samo 21% Bosne i Hercegovine (10.640 km2), u poređenju sa više od 25% pre Dejtona. Jedna od najvažnijih teritorija bosanskih Hrvata (Posavina sa Bosanskim Brodom, Bosanskim Šamcem, Derventom) ostala je van kontrole bosanskih Hrvata.

Ključne odredbe Dejtonskog sporazuma

  1. Teritorijalna organizacija

Bosna i Hercegovina je podeljena na dva entiteta:

Federacija Bosne i Hercegovine – pretežno Bošnjaci i Hrvati

Republika Srpska – pretežno Srbi

Brčko distrikt je poseban administrativni entitet pod zajedničkom ingerencijom oba entiteta.

  1. Politička struktura

Tročlano predsedništvo BiH (po jedan predstavnik iz Bošnjaka, Hrvata i Srba).

Centralna vlast ima ovlašćenja uglavnom u spoljnim poslovima, odbrani, imigraciji i makroekonomiji.

Entiteti zadržavaju široka ovlašćenja unutar svojih teritorija, uključujući zakonodavstvo, policiju i poreze.

  1. Vojna pitanja

Prekid neprijateljstava i razoružanje zaraćenih strana.

Uspostavljanje međunarodnih snaga (IFOR, kasnije SFOR) za nadzor primirja i stabilizaciju.

  1. Povratak izbeglica

Omogućavanje povratka raseljenih lica i izbeglica u njihove domove.

Zaštita ljudskih prava i prava manjina kroz institucije međunarodnog nadzora.

  1. Međunarodni nadzor

Uspostavljen Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu koji nadgleda sprovođenje sporazuma i ima ovlašćenja za donošenje odluka u slučaju kršenja sporazuma.

Međunarodne institucije imaju ovlašćenja da intervenišu u oblasti pravde, sigurnosti i političkih reformi.

Posledice Dejtonskog sporazuma

Rat je formalno okončan, ali teritorijalna i politička podela je ostala trajna.

Sporazum je stvorio složenu političku strukturu, koja često otežava efikasno upravljanje.

Međunarodne snage i visoki predstavnik i dalje imaju značajnu ulogu u nadzoru i stabilizaciji zemlje.

Postignut je okvir za mir i razvoj institucija, ali etničke podele i dalje utiču na politički život.

Dejtonski sporazum predstavlja ključni dokument koji je zaustavio rat i krvoproliće u Bosni i Hercegovini, ali je istovremeno formalizovao etničke podele i složenu administrativnu strukturu koja i danas oblikuje politički sistem zemlje. Sporazum je uspeh u pogledu mira.

Foto: Wikipedia/NATO

Ako ste propustili