U dane apostolske, kada se vera Hristova širila po Jerusalimu i okolnim zemljama, izabraše apostoli sedmoricu muževa punih vere i Duha Svetoga, da služe Crkvi i narodu. Među njima beše Stefan, muž blagodatan, krotak srcem i silan u reči, koga postaviše za prvoga među đakonima.
I beše Stefan ispunjen blagodaću i silom, te činjaše čudesa i znamenja velika među ljudima. A neki od naroda, zaslepljeni zavišću, ne mogahu odoleti mudrosti njegovoj, kojom govoraše Duh Sveti kroz njega. Zato podigoše lažne svedoke i optužiše ga da huli na Boga i na zakon Mojsijev.
I izvedoše ga pred sabor starešina, gde Stefan, ne bojeći se smrti, izloži istoriju naroda izabranoga, i izobliči tvrdoću srca njihovih, govoreći da su uvek gonili proroke i da su se sada odrekli i Pravednika, Hrista Gospoda.
A dok govoraše, lice mu zasija kao lice anđela. I podigavši oči ka nebu, ugleda slavu Božiju i Isusa gde stoji s desne strane Oca. Razjareni time, izbaciše ga iz grada i počeše da ga kamenuju.
I dok ga kamenjem zasipahu, Stefan se moljaše govoreći: „Gospode Isuse Hriste, primi duh moj.“ I opet zavapi glasno: „Gospode, ne uzmi im ovo za greh.“ I rekavši to, predade duh svoj.
Tako se upodobi Gospodu svome i bi ovenčan vencem mučeništva kao prvi postradali za ime Hristovo. A Crkva Božija čuva spomen njegov sa strahom i ljubavlju, slaveći ga kao prvomučenika i arhiđakona, primer vere, smirenja i praštanja.
Spomen Svetoga prvomučenika Stefana slavi se u Crkvi devetoga dana meseca januara.
STEFANDAN
Sveti Stefan se proslavlja 9. januara po julijanskom kalendaru, dok se po gregorijanskom slavi 27. decembra . Stefandan je bila krsna slava Nemanjića pa posle toga i Stefana Tvrtka Prvog Kotromanića, a danas je i krsna slava Republike Srpske. Takođe je bila i krsna slava srpske srednjovekovne porodice Branković. Za Nemanjiće postoji i druga pretpostavka da im je slava bila sveti arhangel Mihailo. U Crnoj Gori se pored Stefandana koristi i naziv Šćepandan.
