Slučaj helikopter 2015: tragedija koja je otvorila mnoga pitanja

Pad vojnog helikoptera Vojske Srbije u noći između 13. i 14. marta 2015. godine ostao je jedna od najtragičnijih i najkontroverznijih nesreća u novijoj istoriji Srbije. Helikopter se srušio u blizini beogradskog aerodroma ( Aerodrom Nikola Tesla Beograd), tokom pokušaja sletanja u složenim meteorološkim uslovima, dok je prevozio teško bolesnu bebu staru svega pet dana iz Novog Pazara ka Beogradu.

U nesreći je poginulo sedam osoba – četiri pripadnika Vojske Srbije, dva medicinska radnika iz Novog Pazara i novorođenče iz porodice Ademović.

Stradali u akciji spasavanja

U pokušaju spasavanja života bebe poginuli su pripadnici posade helikoptera i medicinski tim:

  • Omer Mehić, major Vojske Srbije i pilot
  • Milovan Đukarić, kapetan Vojske Srbije i pilot
  • Nebojša Drajić, zastavnik i tehničar
  • Ivan Miladinović, zastavnik i mehaničar letač
  • Dževad Ljajić, lekar iz Novog Pazara
  • Miroslav Veselinović, lekar iz Novog Pazara
  • novorođena beba stara pet dana

Njih sedmoro izgubilo je život tokom medicinskog transporta vojnim helikopterom tipa Mil Mi-17, koji je pripadao 890. mešovitoj helikopterskoj eskadrili.


Kako je počela akcija spasavanja

Beba je najpre trebalo da bude prebačena sanitetskim vozilom iz Novog Pazara ka Beogradu. Međutim, tokom transporta došlo je do odrona na putu kod Raška, zbog čega je sanitetsko vozilo ostalo zaglavljeno.

Zbog toga je doneta odluka da se uključi Vojska Srbije i organizuje vazdušni medicinski transport. Medicinski transport inicirao je tadašnji ministar zdravlja Zlatibor Lončar, dok je vojnu akciju organizovao tadašnji ministar odbrane Bratislav Gašić.

Helikopter je poleteo iz Beograda i oko 20 časova preuzeo bebu i dvočlanu medicinsku ekipu, nakon čega je krenuo nazad ka Beogradu.


Let i pogoršanje vremena

Let se u početku odvijao bez većih problema. Međutim, kada je helikopter stigao u zonu Mladenovac, vremenski uslovi su se značajno pogoršali. Gusta magla i slaba vidljivost dodatno su otežavali prilaz aerodromu.

Prema kasnijem saopštenju Vojske Srbije, procenjeno je da je najsigurnije da helikopter sleti na Aerodrom Nikola Tesla Beograd, jer je ta lokacija, kako je navedeno, „nosila najmanje rizika“.

Komandant 204. vazduhoplovna brigada, brigadni general Predrag Bandić, izjavio je da meteorološka situacija nije bila nepovoljna, već „složena“, ali da su piloti bili obučeni za takve uslove.


Poslednji pokušaji sletanja

Prema zvaničnim podacima Vojske Srbije, oko 22.15 časova helikopter je dva puta pokušao da sleti na Aerodrom Nikola Tesla Beograd, ali su oba pokušaja bila neuspešna zbog veoma ograničene vidljivosti.

U 22.31 izgubljena je svaka komunikacija sa posadom.

Nakon toga pokrenuta je potraga.

Helikopter je nestao sa radara nešto posle 23 časa, a Direktorat civilnog vazduhoplovstva pokrenuo je potragu oko 23.30.

Olupina letelice pronađena je dva sata posle ponoći, nedaleko od aerodroma. Već tada je saopšteno da verovatno nema preživelih, što je i potvrđeno u ranim jutarnjim satima 14. marta 2015. godine.


Pogrešne informacije u medijima

U prvim satima operacije pojedini mediji objavili su da je helikopter uspešno sleteo. Agencija Beta (novinska agencija) objavila je vest da je helikopter „bezbedno sleteo“ na beogradski aerodrom i da je bebu dočekao ministar zdravlja Zlatibor Lončar.

Tu informaciju preneli su brojni portali, koji su je kasnije obrisali. Ipak, neki dnevni listovi su već u štampanim izdanjima od 14. marta objavili vest o „uspešnoj akciji“, jer u trenutku zaključenja broja još nije bilo potvrđeno da se dogodila tragedija.

Ovaj slučaj ostao je jedan od najupečatljivijih primera širenja neproverenih informacija u kriznim situacijama.


Istraga i komisije

Nakon nesreće formirane su dve komisije:

  • Komisija za osnovno ispitivanje udesa
  • Komisija za ispitivanje vanrednog događaja

Istrage su trajale više meseci.

Petnaest meseci kasnije, u junu 2016. godine, Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je da neće pokrenuti krivični postupak protiv osoba koje su učestvovale u pripremi i izvršenju zadatka.

Zaključeno je da nije utvrđeno da je neko „sa umišljajem ili iz nehata preduzeo radnje koje predstavljaju krivično delo“.

Ipak, utvrđeno je da je u lancu komandovanja bilo propusta, ali da oni imaju eventualno disciplinski, a ne krivični karakter.


Sporni dokumenti i polemike

Odluku o nepokretanju postupka nije potpisala postupajuća tužiteljka Gordana Jovanović, već njena nadređena Nataša Krivokapić, i to u formi službene beleške.

Taj dokument nikada nije u potpunosti objavljen u javnosti.

Uprkos rešenju Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti iz decembra 2016. godine, Tužilaštvo je odbilo da redakciji Insajder (istraživački portal) dostavi belešku, uz obrazloženje da je reč o „opštepoznatim informacijama“.


Pitanja bez odgovora

Godinama nakon nesreće ostalo je više otvorenih pitanja:

  • Zašto je helikopter pokušao da sleti na civilni aerodrom u Surčinu, a ne na vojni aerodrom Aerodrom Batajnica?
  • Zašto nije izabran heliodrom kod Vojnomedicinska akademija na Banjici?
  • Zašto beba nije transportovana u bliže medicinske centre u Kraljevo, Niš ili Kragujevac?
  • Ko je doneo konačnu odluku o mestu sletanja?

Ova pitanja do danas nisu dobila potpune odgovore.


Kontroverze nakon nesreće

U javnosti su se pojavile i tvrdnje o navodnoj alkoholisanosti posade, što je izazvalo ogorčenje među pripadnicima vazduhoplovstva i kolegama poginulih pilota.

Pored toga, otvorena je i rasprava o mogućoj političkoj promociji, s obzirom na ranije objavljene medijske izveštaje o „uspešnom sletanju“ i prisustvu državnih zvaničnika na aerodromu.


Sećanje na poginule

Godinama nakon nesreće porodice, kolege i prijatelji redovno odaju počast poginulima.

U znak sećanja na dvojicu lekara iz Novog Pazara jedna škola u tom gradu dobila je ime „Dva heroja“.

Ipak, na mestu nesreće u blizini Aerodrom Nikola Tesla Beograd do danas ne postoji zvanično spomen-obeležje.

Tragedija vojnog helikoptera ostala je jedna od onih događaja koji su otvorili brojna pitanja o procedurama, komandnoj odgovornosti i načinu donošenja odluka u kriznim situacijama. Iako je namera svih učesnika bila da novorođenče što pre stigne u Beograd i dobije neophodnu medicinsku pomoć, mnoge okolnosti ove nesreće do danas su ostale obavijene neizvesnošću – gotovo kao i vremenski uslovi u kojima se te kobne noći odvijao poslednji let posade.

Izvor: Beogradske vesti / Insajder

Foto: Ilustracija

Ako ste propustili