Na Trg republike, mestu gde se Beograd tradicionalno „nalazi“, vreme je – makar kada je reč o novopostavljenom gradskom satu – postalo relativna kategorija. Sat, svečano postavljen 23. februara 2026. godine i plaćen oko 10 miliona dinara, od tada više liči na eksperiment nego na pouzdani javni instrument.
Od prvog dana, problemi su se nizali. Prvo kašnjenje, zatim potpuni zastoj, pa period bez kazaljki, a sada i situacije u kojima svaka kazaljka pokazuje drugo vreme – kao da je u pitanju umetnička instalacija o subjektivnosti stvarnosti, a ne javni sat u centru glavnog grada.
Gradski urbanista je, u pokušaju da objasni prvi kvar, izneo detaljnu – gotovo forenzičku – rekonstrukciju događaja. Kako je naveo, pregledani su video snimci, kontaktirane nadležne službe i utvrđeno da je do oštećenja došlo neposredno nakon montaže. Krivac je, prema toj verziji, bila Gradska čistoća, čiji su radnici sat čistili „nepravilno“ – jakim mlazom vode koji je, navodno, prodro kroz otvor za kondenzaciju i oštetio mehanizam.
Drugim rečima: sat vredan deset miliona dinara nije izdržao osnovni komunalni postupak – pranje.
Ovakvo objašnjenje, međutim, otvorilo je više pitanja nego što je zatvorilo. Kako je moguće da uređaj namenjen javnom prostoru, izložen vremenskim uslovima, ne podnosi vodu? Da li je reč o projektantskom propustu, lošem izboru opreme ili nedostatku koordinacije između gradskih službi? I konačno – ko snosi odgovornost za investiciju koja očigledno ne ispunjava osnovnu funkciju?
U međuvremenu, sat je postao predmet podsmeha i simbol šireg problema: nefunkcionalnih javnih projekata koji se realizuju bez jasnih standarda kvaliteta i nadzora. Građani koji prolaze Trgom više ne proveravaju vreme – proveravaju da li sat uopšte radi.
Poslednji incident zabeležen je juče u ranim jutarnjim satima, oko dva časa, kada su ponovo viđene ekipe za popravku. Prema svedočenjima, kazaljke su u tom trenutku pokazivale različita vremena, kao da svaka funkcioniše po sopstvenom sistemu.
Za grad koji se ponosi istorijom, kulturom i urbanim identitetom, sat na centralnom trgu trebalo bi da bude simbol reda i pouzdanosti. Umesto toga, postao je metafora – ne toliko vremena koje prolazi, koliko sistema koji kasni.
I dok se čeka sledeća intervencija, ostaje utisak da je jedino što ovaj sat meri – strpljenje građana.
Foto: Aleksandar od Beograda
