Potresna priča oca ubijene devojčice u OŠ Vladislav Ribnikar“

U emisiji „Utisak nedelje“ gostovao je Slobodan Negić, otac jedne od ubijenih devojčica u masakru 3. maja u OŠ „Vladislav Ribnikar“.

„Ja sam želeo da dođem ovde, jako je teško, ali osetio sam jaku potrebu da iznesem u javnost težinu situacije. Želim da iskoristim priliku da kažem činjenice kao pojedinac i građanin ove zemlje i pokušam da probudim svest ljudi, koja se već sada budi o tome da su podele nešto nam ne treba i da je problem jako težak“, rekao je gospodin Negić.

„Niko nema rešenja i jako je teško živeti sa tim, ali vidim kod ljudi iskrenu želju kada me pogledaju u oči, koji su prestravljeni onim što vide i koji na ljudskom nivou reaguju na ovo, to prevazilazi uobičajene teme i dnevno političke priče. Svako ko u ovom nalazi prostor da plasira neka brzopleta mišljenja umesto onoga što se zaista dogodilo, čini samo medveđu uslugu društvu“.

„Ne tražim ni krivca, niti upirem prstom lično u ljude. Došao sam da govorim o tome šta se događalo, kako smo mi roditelji pokušavali da reagujemo i došao sam da kažem neke stvari javno koje su teške“.

Skrenuo je pažnju da je postojao „prebrz pritisak i još uvek postoji da se deca vrate u OŠ Vladislav Ribnikar na nekakav oblik redovne nastave“.

„5. maja je izdato saopštenje u ime direktorke škole, da u sredu po nekakvom planu bude nastavljen neki sled aktivnosti, da roditelji dođu sa svojom decom. To saopštenje je proizvelo reakciju roditelja koja je bila izrazito negativna, svi su još bili u traumi i šoku. Poslednje što je nekom palo na pamet dva dana posle tragedije je kako da decu vratimo u školu“, izjavio je gospodin Negić.

„Ono što se tog dana dogodilo je da je dečak izvršio težak masakr nad svojim vršnjacima. Moja Sofija je u tom trenutku bila u WC-u posle časa fizičkog, bila je sa drugaricom koja je izašla pre nje, čula je pucanj i tada je izašla da vidi šta je sa drugaricom. Jedino mesto gde nismo mogli da je sačuvamo ni supruga ni ja je ta škola. Svi roditelji prolaze kroz to kroz šta ja prolazim i normalno je da u toj situaciji tražite nekog krivca. Ne bih ulazio u psihijatrijsku procenu izvršioca tog dela, ostavio bih to struci“.

„Mislim da je iznošenje istine neka vrsta moralne odgovornosti i da nema mesta izbegavanju činejnica, jer mi onda ni ovako ne razumemo šta se dogodilo“.

Izvor: emisija Utisak nedelje / Nova S

Ako ste propustili