Praznik Spasovdan zauzima posebno mesto u narodnim verovanjima i običajima. Prema hrišćanskom predanju, Hrist je nakon Vaskrsenja proveo četrdeset dana sa apostolima učeći ih kako da šire veru, a potom se vazneo na nebo. Upravo zbog toga ovaj praznik nosi naziv Spasovdan.
Kao i za mnoge velike praznike, i za Spasovdan su se vekovima vezivala različita verovanja koja su ljudi poštovali i prenosili s kolena na koleno. U pojedinim krajevima pravili su se mali krstići od grančica, najčešće od leske ili drugog zelenog drveta, koji su se kačili na kuću, kapiju ili njivu. Verovalo se da oni donose zaštitu, mir i spasenje domu i porodici.
Postojao je i običaj da se na ovaj dan bere cveće i unosi u kuću. Smatralo se da miris cveća donosi blagostanje, sreću i novu ljubav u dom. Posebno se verovalo da će kuća puna cveća doneti prinovu i radost porodici, pa su žene često ukrašavale prostorije vencima i poljskim cvećem.
Mladi su Spasovdan vezivali i za ljubavna verovanja. Devojke i momci brali su cvet i otkidali latice izgovarajući poznate reči: „Voli me, ne voli me.“ Verovalo se da poslednja latica otkriva da li je ljubav uzvraćena i kakva ih sudbina očekuje u ljubavi.
U mnogim mestima Spasovdan je bio i dan okupljanja, litija i molitvi za zdravlje, dobru godinu i zaštitu sela i porodice. I danas se deo tih običaja čuva kao spoj vere, tradicije i narodnog nasleđa.
