Dana 11. decembra 2024. godine, Srbija je svedočila još jednom vanrednom obraćanju predsednika Aleksandra Vučića iz zgrade Predsedništva. Dok se obraćao javnosti, ispred zgrade su se okupili demonstranti, čija se buka probijala do kamera i mikrofona. Povod za obraćanje bili su studentski protesti koji su usledili nakon urušavanja nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi — događaja koji je otvorio pitanja odgovornosti, transparentnosti i stanja javne infrastrukture u Srbiji.
Predsednik je tom prilikom izjavio da su „svi zahtevi studenata ispunjeni“. Kao dokaz, pred kamerama je pokazao nekoliko debelih registratora sa dokumentacijom koja se odnosi na rekonstrukciju železničke stanice u Novom Sadu. Vučić je najavio da će ta dokumentacija biti objavljena na internet stranici Vlade Republike Srbije, kako bi bila dostupna javnosti, čime bi se, kako je naveo, ispunio ključni zahtev studenata — potpuna transparentnost.
Međutim, već iste večeri usledio je demanti. Studenti Fakulteta dramskih umetnosti, koji su bili među najglasnijima u protestima, saopštili su da zahtevi nisu ispunjeni. U njihovom saopštenju navedeno je da nije objavljena celokupna dokumentacija, već samo njen deo, čime su, prema njihovom stavu, izostavljeni ključni podaci neophodni za utvrđivanje odgovornosti. Time je predsednikova tvrdnja dovedena u pitanje, a jaz između vlasti i studenata dodatno produbljen.
Deset dana kasnije, 21. decembra 2024. godine, usledila je izjava koja je izazvala još snažnije reakcije u javnosti. U intervjuu datom jednom mediju, predsednik Vučić je, govoreći o studentskim protestima i okupljanjima, izjavio:
„Da izađem da ih vređam, da izađem da se tučem, da izvedem Kobre da ih razbacamo sve, ne bi trebalo šest-sedam sekundi, niko mi nije palo na pamet.“
U istoj izjavi dodao je i da smatra da su studenti „izmanipulisani od strane profesora“.
Ova rečenica, izgovorena u jednoj dahu, ubrzo je postala viralna. Posebno je u fokusu javnosti ostala fraza „da izvedem Kobre da ih razbacamo sve“. Na društvenim mrežama, među studentima, ali i širom javnosti, izjava je dočekana sa podsmehom i ironijom. Ubrzo su počeli da se pojavljuju mimovi koji su ismevali predsednikov izbor reči, ali i samu ideju korišćenja elitne vojne jedinice u kontekstu studentskih protesta.
Dodatni razlog za ismevanje bio je i činjenica da „Kobre“, kao specijalna jedinica Vojske Srbije zadužena za zaštitu najviših državnih funkcionera i antiterorističke zadatke, nisu nadležne za razbijanje ili „rasterivanje“ demonstracija. Taj posao, u okviru zakona, pripada policijskim jedinicama. Upravo taj nesklad između stvarnih nadležnosti i predsednikove izjave postao je centralna tačka studentskog humora i kritike.
Izjava je, međutim, imala i ozbiljniju dimenziju. Kritičari su ocenili da je takva retorika neprimerena u trenutku duboke društvene krize i da dodatno podstiče tenzije između vlasti i mladih ljudi koji protestuju tražeći odgovornost i istinu. S druge strane, vlast i provladini mediji nastojali su da izjavu predstave kao hipotetičku i izvučenu iz konteksta, naglašavajući da predsednik upravo govori o tome šta nije uradio.
Bez obzira na tumačenja, ostaje činjenica da su događaji iz decembra 2024. godine — od vanrednog obraćanja i spornih registratora, do izjave o „razbacivanju“ demonstranata — postali deo šire političke i društvene hronike Srbije. Za studente, ti dani su simbol nastavka borbe za transparentnost i odgovornost. Za vlast, oni predstavljaju još jedan u nizu kriznih trenutaka u kojima se javna reč meri ne samo po onome što je rečeno, već i po načinu na koji je shvaćeno.
A fraza „da ih razbacamo sve“, makar izgovorena u kondicionalu, ostala je da živi sopstvenim životom — kao ironični moto jedne generacije koja je, umesto da bude razbacana, nastavila da se okuplja.
