Kada se danas govori o kulturnom identitetu Beograda, Narodno pozorište zauzima jedno od najvažnijih mesta. Njegova istorija počinje u vreme kada je Srbija pokušavala da izgradi institucije moderne evropske države.
Ideja o osnivanju profesionalnog pozorišta pojavila se sredinom 19. veka, u vreme kneza Mihaila Obrenovića. Prvi važan korak napravljen je u 1868. godini, kada je osnovano Narodno pozorište u Beogradu.
Zanimljivo je da prvo nije imalo svoju zgradu. Predstave su se održavale u prostorima Kod jelena, gostionicama i drugim privremenim salama.
Knez Mihailo Obrenović odredio je lokaciju za buduću zgradu na prostoru nekadašnje Stambol kapije, koja je srušena 1866. godine. Time je simbolično trebalo pokazati da se stari osmanski grad pretvara u modernu evropsku prestonicu.
Zgrada Narodnog pozorišta podignuta je prema projektu arhitekte Aleksandra Bugarskog, jednog od najznačajnijih srpskih arhitekata 19. veka.
Svečano je otvorena 30. oktobra 1869. godine izvođenjem predstave „Posmrtna slava kneza Mihaila“ Đure Jakšića.
Tokom svoje istorije pozorište je prolazilo kroz brojne promene. Dograđivano je i obnovljeno 1922. godine, a velika rekonstrukcija završena je 1989. godine.
Preživelo je bombardovanja Beograda 1914, 1941. i 1944. godine, promene država, političkih sistema i kulturnih epoha.
Na njegovoj sceni nastupale su generacije najvećih srpskih glumaca, reditelja i umetnika. Pored dramskog ansambla, danas u okviru Narodnog pozorišta postoje Opera i Balet.
Narodno pozorište nije samo zgrada na Trgu Republike. Ono je svedočanstvo vremena kada je Srbija pokušavala da pokaže da državnost nije samo vojska i politika, već i kultura.
