Gledao sam kroz prozor svoje drugare kako jure za gospodom i pokušavaju da ih vežu. Neki od njih mahnu štapom, neki samo pogledom zaustave svaki konopac koji bi mogao doneti dar — onaj koji smiruje gladne stomake. Gledali su nas kao bezvredna bića, jer majke i oce nismo pamtili, a one koji su pamtili smatrali smo srećnima. Oduvek sam mislio da sit stomak gladan ne razume. Mahnuo sam drugarima — onima istima koji su, kao i ja, bili bez sećanja na tople roditeljske ruke. Ali moja ruka, kao senka na…
Read MoreКатегорија: Bilo nekada u Beogradu
Bilo nekada u Beogradu na Materice
Spavali smo svi ispod kuća koje su gradili razni ljudi, a neki od njih su pričali čudnim jezicima i ponekada smo ih oponašali. Kuće uzdignute od zemlje jer je voda ponekad znala da preplavi naselje i blato da proguta svaki napravljeni trag. Blato, prljavo, ali znalo je da nas ugreje u teškim zimama. Kada bi nam dozvolili ljudi sa čudnim govorom, spavali smo i na stepenicama kako ne bi bili mokri. Ponekada smo sanjarili o kojim novim cipelama ili toploj pogači dok su se naseljima čuli vrisci dama koje su…
Read MoreBilo nekada u Beogradu na Detinjce
Prolazili su ratovi kroz Beograd kao vetrovi kroz tunele i ostavljali širom Beograda mala bosa stopala. Nosili su košulje za koji broj veći, kao i cipele ako su uspeli da dobiju ili nađu. Sami su se starali o sebi na razne načine u pokušaju da neizgledaju kao siročići. Već u ranim jutarnjim časovima stajali su u blizini kuća, a koje su već mesecima izviđali kako bi videli da li parovi imaju decu. Neki konopčić držali su u ruci i onako slučajno prošli pored kuće u nadi da će ih neko…
Read More