Patrijarh German (svetovno ime Hranislav Đorić; Jošanička Banja, 19. avgust 1899 – Beograd, 27. avgust 1991) bio je 43. patrijarh Srpske pravoslavne crkve, na njenom čelu od 1958. do 1990. godine. Njegova gotovo tridesetdvogodišnja patrijaršijska služba odvijala se u jednom od najosetljivijih perioda novije istorije Srpske pravoslavne crkve: u socijalističkoj Jugoslaviji, u uslovima strogo ograničenog javnog delovanja Crkve, a zatim i u periodu duboke političke i društvene krize koja je prethodila raspadu jugoslovenske države.
German je ostao upamćen kao patrijarh koji je, uprkos teškim okolnostima, nastojao da očuva institucionalni kontinuitet Srpske pravoslavne crkve, obnovi njenu materijalnu osnovu i unapredi njeno prisustvo u društvu. Posebno mesto u njegovoj zaostavštini zauzima obnova i izgradnja crkvenih objekata, kao i njegovo zalaganje za očuvanje crkvene organizacije na prostoru tadašnje Jugoslavije.
Rani život i školovanje
Hranislav Đorić rođen je 19. avgusta 1899. godine u Jošaničkoj Banji, u porodici Stevana i Cvijete Đorić. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom kraju, a potom je školovanje nastavio u gimnaziji i bogoslovskim ustanovama.
Posle završene bogoslovije opredelio se za crkvenu službu. U periodu između dva svetska rata obavljao je različite dužnosti u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, stičući iskustvo koje će kasnije biti značajno za njegovo napredovanje u crkvenoj hijerarhiji.
Sveštenička služba
Đorić je rukopoložen za sveštenika, a tokom narednih decenija služio je na različitim parohijskim i administrativnim dužnostima.
Bio je oženjen, što je bilo u skladu sa pravoslavnom tradicijom prema kojoj parohijski sveštenik može biti oženjen pre rukopoloženja.
Njegova crkvena karijera nije bila vezana samo za jednu oblast. Obavljao je više odgovornih službi i upoznao različite nivoe organizacije Srpske pravoslavne crkve.
Tokom Drugog svetskog rata i neposrednog posleratnog perioda Crkva se našla u veoma teškom položaju. Ratna razaranja, stradanje sveštenstva i vernika, gubitak imovine i nova politička stvarnost posle 1945. godine duboko su promenili uslove u kojima je Srpska pravoslavna crkva delovala.
Episkop budimski
Godine 1951. Hranislav Đorić izabran je za episkopa budimskog i tada dobija monaško ime German.
Kao episkop budimski delovao je u veoma složenim okolnostima. Eparhija je obuhvatala srpsko pravoslavno stanovništvo u Mađarskoj, a položaj Crkve u komunističkim državama bio je posebno težak.
German je u toj službi stekao iskustvo u vođenju eparhije, održavanju kontakata sa državnim institucijama i očuvanju crkvenog života u uslovima ograničenih mogućnosti.
Izbor za patrijarha
Posle smrti patrijarha Vikentija II 1958. godine, Srpska pravoslavna crkva našla se pred izborom novog poglavara.
Na izborima održanim 1958. godine, za patrijarha je izabran German.
Njegov izbor označio je početak jedne od najdužih patrijaršijskih službi u istoriji Srpske pravoslavne crkve.
German je na čelu Crkve ostao više od tri decenije.
Patrijarh u socijalističkoj Jugoslaviji
German je patrijaršijsku službu preuzeo u vreme kada je Srpska pravoslavna crkva imala veoma ograničen društveni prostor.
Posle Drugog svetskog rata nova jugoslovenska vlast sprovela je nacionalizaciju crkvene imovine, ograničila rad verskih ustanova i smanjila materijalnu osnovu Crkve.
Mnoge crkvene škole bile su ukinute, veliki deo imovine oduzet, a javni uticaj Crkve znatno smanjen.
Patrijarh German morao je da vodi Crkvu u sistemu u kojem država nije bila spremna da joj vrati predratni položaj.
Njegova politika bila je uglavnom usmerena na očuvanje postojećeg crkvenog sistema i postepeno stvaranje prostora za obnovu.
Odnos prema državi
Germanov odnos prema jugoslovenskim vlastima bio je složen.
Nije nastupao kao otvoreni politički protivnik komunističkog sistema, ali to ne znači da je Crkva pod njegovim vođstvom bila bez stavova o pitanjima koja su je neposredno pogađala.
Patrijarh je insistirao na:
- očuvanju crkvene autonomije;
- slobodi verskog života;
- obnovi crkvene imovine;
- zaštiti crkvenih objekata;
- školovanju sveštenstva;
- očuvanju verske nastave u okvirima koji su bili mogući;
- zaštiti kulturne i istorijske baštine.
Upravo ta politika objašnjava zašto je German ostao na čelu Crkve tako dugo. Bio je patrijarh koji je morao da pregovara sa državom, a da pritom ne izgubi osnovne interese institucije koju je vodio.
Obnova crkava i manastira
Jedna od najvažnijih karakteristika Germanove patrijaršijske službe bila je obnova crkvene infrastrukture.
Posleratna Srpska pravoslavna crkva raspolagala je ograničenim sredstvima, dok je veliki broj crkava i manastira bio oštećen ili zapušten.
German je podržavao obnovu brojnih:
- crkava;
- manastira;
- parohijskih domova;
- eparhijskih sedišta;
- drugih crkvenih objekata.
Posebnu pažnju posvećivao je istorijskim manastirima, čija je obnova imala i širi kulturni značaj.
Hram Svetog Save
Jedan od najpoznatijih projekata koji je obeležio Germanovu patrijaršiju bila je obnova ideje o nastavku izgradnje Hrama Svetog Save na Vračaru.
Izgradnja hrama bila je započeta još pre Drugog svetskog rata, ali je prekinuta tokom rata i posleratnih decenija nije mogla biti nastavljena.
Patrijarh German je uložio veliki napor da se izgradnja obnovi.
Posle dugogodišnjih nastojanja i promena odnosa države prema Crkvi, radovi na hramu obnovljeni su 1985. godine.
To je predstavljalo jedan od najvećih događaja u istoriji Srpske pravoslavne crkve druge polovine XX veka.
Hram Svetog Save tako je postao simbol postepene obnove javne vidljivosti Crkve.
Crkva i dijaspora
Za vreme Germana posebno je ojačana briga o srpskim pravoslavnim vernicima van tadašnje Jugoslavije.
Srpska pravoslavna crkva imala je svoje eparhije u Severnoj Americi, Australiji i zapadnoj Evropi.
Patrijaršija je nastojala da očuva vezu između matične Crkve i srpskih zajednica u inostranstvu.
To je bilo posebno važno zbog velikog talasa iseljavanja posle Drugog svetskog rata.
Crkva je u dijaspori imala ne samo versku nego i kulturnu funkciju.
Parohije su postajale mesta okupljanja, očuvanja jezika, običaja i istorijskog pamćenja.
Pitanje raskola u Americi
Jedan od ozbiljnih problema sa kojima se German suočavao bio je crkveni raskol među Srbima u Severnoj Americi.
Spor između različitih struja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u dijaspori trajao je decenijama i imao je političku, organizacionu i crkveno-pravnu dimenziju.
Patrijaršija je nastojala da očuva jedinstvo Crkve.
Konačno pomirenje i obnova crkvenog jedinstva u Severnoj Americi ostvareni su tek nakon Germanovog povlačenja sa patrijaršijskog položaja, 1990. godine.
Ipak, pitanje jedinstva dijaspore bilo je jedno od važnih pitanja njegove patrijaršijske epohe.
Kosovo i Metohija
Tokom Germanove patrijaršije sve izraženije su postajale teškoće sa kojima se suočavalo srpsko pravoslavno stanovništvo i Srpska pravoslavna crkva na Kosovu i Metohiji.
Crkva je ukazivala na probleme:
- ugrožavanja crkvene imovine;
- oštećivanja i skrnavljenja svetinja;
- pritisaka na srpsko stanovništvo;
- iseljavanja;
- problema bezbednosti.
Patrijarh German je više puta upozoravao na položaj Srba i crkvene baštine.
Kosovsko pitanje će pred kraj njegove patrijaršijske službe postati jedno od najvažnijih političkih i društvenih pitanja u Jugoslaviji.
Crkva u vreme jugoslovenske krize
Poslednje godine Germanove patrijaršije poklopile su se sa dubokom krizom jugoslovenske države.
Posle smrti Josipa Broza Tita 1980. godine, a naročito krajem osamdesetih, pojačavali su se:
- nacionalni sukobi;
- političke krize;
- ekonomski problemi;
- sukobi republičkih rukovodstava;
- pitanja položaja naroda i republika.
Srpska pravoslavna crkva sve više je izlazila u javnost sa pitanjima koja su se odnosila na položaj Srba i crkvene imovine.
German je, međutim, tada već bio veoma star i narušenog zdravlja.
Povlačenje sa položaja
Patrijarh German je na čelu Srpske pravoslavne crkve ostao do 1990. godine.
Zbog duboke starosti i zdravstvenog stanja povukao se sa položaja.
Za novog patrijarha izabran je Pavle, dotadašnji episkop raško-prizrenski.
Time je završena jedna od najdužih patrijaršijskih službi u istoriji SPC.
German je bio patrijarh više od 31 godine.
Poslednje godine života
Posle povlačenja sa položaja German je živeo u Beogradu.
Umro je 27. avgusta 1991. godine, u jeku raspada Jugoslavije.
Sahranjen je u Sabornoj crkvi u Beogradu, gde počivaju i drugi poglavari Srpske pravoslavne crkve.
Njegova smrt dogodila se u trenutku kada je politički sistem u kojem je proveo najveći deo patrijaršijske službe praktično prestajao da postoji.
Germanova istorijska uloga
Ocena Germanove istorijske uloge zahteva određenu meru.
On nije bio patrijarh dramatičnih javnih sukoba sa državom niti figura koja je svoju funkciju gradila na političkim nastupima.
Njegov istorijski značaj pre svega je u očuvanju kontinuiteta Srpske pravoslavne crkve tokom socijalističkog perioda i njenom postepenom institucionalnom i materijalnom oporavku.
Za vreme njegove službe:
- obnovljen je veliki broj crkava i manastira;
- nastavljeno je jačanje crkvenog života;
- razvijane su veze sa dijasporom;
- obnovljena je izgradnja Hrama Svetog Save;
- Crkva je sačuvala svoju organizacionu strukturu;
- pred kraj njegove patrijaršije SPC je počela da dobija znatno veći javni prostor.
Istovremeno, Germanova patrijaršija ostala je obeležena problemima koji su se teško mogli rešiti iz same Crkve: položajem vernika u socijalističkom društvu, odnosima sa državom, pitanjem Kosova i Metohije, crkvenim sporovima u dijaspori i rastućom političkom krizom Jugoslavije.
Patrijarh German u istorijskom kontekstu
Germanova patrijaršija obuhvata gotovo čitavu jednu epohu.
Kada je izabran 1958. godine, Jugoslavija je bila komunistička država kojom je dominirala Partija, a religija je bila potisnuta iz velikog dela javnog života.
Kada se 1990. povukao, komunizam je već bio u raspadu, jednopartijski sistem je nestajao, a Jugoslavija je ulazila u period koji će završiti njenim raspadom i ratovima.
Između ta dva trenutka prošlo je više od tri decenije.
Zato se Germanova biografija ne može odvojiti od istorije Jugoslavije druge polovine XX veka.
On je bio patrijarh prelaznog vremena: počeo je službu u epohi čvrstog socijalističkog sistema, a završio je u trenutku njegovog nestanka.
Osnovni podaci
| Podatak | Informacija |
|---|---|
| Svetovno ime | Hranislav Đorić |
| Monaško ime | German |
| Rođen | 19. avgust 1899, Jošanička Banja |
| Umro | 27. avgust 1991, Beograd |
| Episkop | Budimski |
| Patrijarh | 1958–1990 |
| Prethodnik | Vikentije II |
| Naslednik | Pavle |
| Sahranjen | Saborna crkva u Beogradu |
| Patrijaršijska služba | više od 31 godine |
Zaključak
Patrijarh German pripada najvažnijim ličnostima istorije Srpske pravoslavne crkve u XX veku. Njegova epoha nije bila epoha jednostavnog crkvenog života: Crkva je delovala u državi koja je ograničavala njen uticaj, raspolagala znatno manjom imovinom nego pre rata i bila suočena sa dubokim promenama u društvu.
German je zato svoju istorijsku ulogu pre svega ostvario kroz očuvanje institucije i postepenu obnovu. Najvidljiviji simbol tog procesa bio je Hram Svetog Save, čija je izgradnja obnovljena upravo u poslednjim godinama njegove patrijaršijske službe.
Kada je 1990. godine otišao sa patrijaršijskog trona, Srpska pravoslavna crkva više nije bila ona ista institucija koju je preuzeo 1958. godine. Bila je materijalno obnovljenija, organizaciono stabilnija i sve prisutnija u javnom životu. A zemlja u kojoj je proveo najveći deo svog patrijaršijskog mandata više nije imala mnogo vremena pred sobom. Samo godinu dana kasnije, German je preminuo, dok je Jugoslavija već ulazila u svoju završnu i najtragičniju fazu.
