Savski trg je prostor koji je možda najtačnije ogledalo promena kroz koje je Beograd prošao u poslednjih 150 godina.
U drugoj polovini 19. veka, ovaj deo grada bio je periferija uz Savu, sa železničkom infrastrukturom koja se razvijala paralelno sa modernizacijom Srbije. Ključni trenutak dolazi 1884. godine, kada je otvorena prva železnička stanica u Beogradu – tada poznata kao Glavna železnička stanica.
Oko nje se formira čitav industrijsko-saobraćajni kompleks, a prostor postaje ulazna kapija grada. Tokom prve polovine 20. veka Savski trg je bio jedno od najživljih mesta u Beogradu, gde su se ukrštali vozovi, tramvaji i gradski život.
Tokom Drugog svetskog rata i neposredno nakon njega, 1940-ih i 1950-ih godina, prostor se dodatno menja – industrijski karakter jača, ali urbanistička koherentnost slabi.
Dug period stagnacije traje sve do kraja 20. veka, kada se postavlja pitanje šta uraditi sa starom železničkom infrastrukturom. Zatvaranje Glavne stanice 2018. godine označava prelomni trenutak.
Nakon toga počinje nova transformacija Savskog trga. U 2020-im godinama prostor dobija potpuno novu vizuelnu i funkcionalnu strukturu, uključujući rekonstrukciju i monumentalno uređenje.
Savski trg tako postaje mesto gde se jasno vidi sudar epoha: industrijski 19. vek, socijalistički 20. vek i savremeni urbanizam 21. veka – sve na nekoliko stotina metara.
