Velika pijaca, poznata i kao pijaca Svetog Andreje, nalazila se na prostoru današnjeg Studentski park u centru Beograda. Smatra se prvom uređenom beogradskom pijacom i važnim mestom trgovine tokom 19. i početkom 20. veka.
Nastala je 1824. godine, u vreme kada je Beograd još uvek bio pod snažnim uticajem osmanske vlasti. Trgovina poljoprivrednim proizvodima tada nije bila jednostavna za srpsko stanovništvo. Prema istorijskim zapisima, turski trgovci i pojedini predstavnici vlasti često su otkupljivali robu od domaćih proizvođača po veoma niskim cenama, a zatim je preprodavali uz znatno veću zaradu. Nezadovoljstvo među beogradskim Srbima raslo je, pa je beogradski vezir 12. juna 1824. godine pozvao ugledne srpske predstavnike na razgovor. Nakon dogovora odlučeno je da se osnuje uređena gradska tržnica, koja je zvanično nosila naziv pijaca Svetog Andreje, dok ju je narod ubrzo prozvao Velikom pijacom.
Tokom decenija koje su usledile, Velika pijaca postala je jedno od najživljih mesta u gradu. Na njoj su se prodavali poljoprivredni proizvodi, stoka, zanatski proizvodi i razna roba koja je pristizala iz okolnih krajeva Srbije. Pijaca je predstavljala ne samo trgovački centar već i mesto susreta, razmene vesti i društvenog života tadašnjeg Beograda.
Krajem 19. veka prvi srpski urbanista, Emilijan Josimović, predložio je uređenje centra grada i izmeštanje pijace sa prostora koji je smatrao pogodnijim za javni park i univerzitetski kompleks. Njegove ideje postepeno su prihvatane, pa se prostor pijace tokom narednih decenija smanjivao.
Velika pijaca prestala je sa radom 1926. godine, kada je započeto konačno preuređenje ovog dela grada. Na njenom mestu formiran je Univerzitetski park, kasnije poznat kao Studentski park, koji i danas predstavlja jedno od omiljenih mesta za odmor studenata i građana.
Iako više ne postoji, Velika pijaca ostala je važan deo istorije Beograda, kao simbol razvoja gradske trgovine i jednog od prvih organizovanih javnih prostora u srpskoj prestonici.
