Cerak je danas bio mesto simboličkog povratka na početak. Tačno godinu dana nakon prvog okupljanja, inicijativa „Zbor Cerak“ obeležila je godišnjicu rada tribinom u amfiteatru „Rupa“ — istom prostoru gde je, kako navode organizatori, započet lokalni model građanskog samoorganizovanja.
Događaj je okupio niz javnih ličnosti iz različitih sfera — od umetnosti i medija do akademske zajednice i aktivizma: Marko Šelić Marčelo, Ana Mirković, Predrag Voštinić, Jovo Bakić i Sara El Sarag.
Politička kritika bez rukavica
Ton tribine bio je otvoreno kritički, sa jasnim fokusom na institucionalne slabosti i političku odgovornost.
„Mi smo zemlja lex specialisa, mi nismo zemlja zakona“, ocenila je Sara El Sarag, ukazujući na, kako tvrdi, sistemsku praksu zaobilaženja pravnog poretka kroz ad hoc rešenja. U nastavku je otvorila i pitanje selektivne primene ovlašćenja: „Tužilac ima zakonsko pravo da gasi medije. Pitanje je zašto to ne radi.“
Sličan ton nastavila je Ana Mirković, koja je personalizovala kritiku vlasti: „On mrzi ljude iz Vlade koje je sam odabrao, a zamislite kakav problem ima sa nama koji se ne slažemo sa njim.“
Strah od odgovornosti ili od gubitka kontrole
Jedna od upečatljivijih poruka stigla je od Marko Šelić Marčelo: „Njihov problem nije što ih neko juri po ulici nego što će neko da ih stigne.“ Ova izjava reflektuje širi narativ koji se sve češće čuje na građanskim okupljanjima — da je ključni konflikt između vlasti i nezadovoljnih građana zapravo pitanje odgovornosti, a ne bezbednosti.
Predrag Voštinić je, s druge strane, upozorio na diskontinuitet u građanskom otporu: „Nemojte da očekujete da kolena koja su do juče klecala sada sa vama skaču uz ‘ko ne skače taj je ćaci’.“ Poruka je jasno usmerena ka očekivanjima unutar samog pokreta — bez iluzija o brzom masovnom buđenju.
Šta ostaje posle talasa protesta
Možda najstrukturisaniji zaključak ponudio je Jovo Bakić, koji je fokus pomerio sa trenutnog nezadovoljstva na dugoročne posledice: „Dve najbitnije stvari ako ostanu od studentskog pokreta i zborova jesu solidarnost i funkcija kontrole nad izabranim predstavnicima.“
Ova formulacija zapravo definiše potencijalnu evoluciju zborova — od spontanih okupljanja ka trajnim mehanizmima društvenog nadzora.
Foto: Ilustracija/ Aleksandar od Beograda
