Manojlo Đorđević Prizrenac (Prizren, 3. januar 1851 – Beograd, 23. jun 1896) bio je srpski novinar, književnik i nacionalni radnik.
Detinjstvo i obrazovanje
Rođen je u Prizrenu, na Kosovu, tada u sastavu Osmanskog carstva. Sa porodicom se 1855. godine preselio u Beograd, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Po okončanju školovanja radio je kao praktikant u jednom od državnih ministarstava.
Novinarska i politička delatnost
Veoma rano se uključio u novinarski i javni život. Već 1870. godine pokrenuo je časopis Srbska pčela, list za književnost, zabavu i satiru, a naredne godine i Jugoslavensku zvezdu, list posvećen politici i uzajamnim odnosima južnih Slovena. Oba lista izlazila su u Beogradu.
U martu 1872. odlazi u Prag, gde je trebalo da preuzme uredništvo novoosnovanog češko-ruskog časopisa Slovenski svet. Tokom političkih nemira u Pragu iste godine, poslao je telegram moskovskim dnevnicima u kojem je pozvao na „pomoć ruske braće“. Zbog toga je 3. maja 1872. uhapšen, a u avgustu osuđen na šest godina robije. Kaznu je izdržavao do januara 1877. godine, kada je pušten na slobodu.
Nakon izlaska iz zatvora prelazi u Zagreb, gde je uređivao književni deo Narodnih novina. Potom se vraća u Beograd, gde pokreće politički list Srpska reč i beletristički časopis Domaći neprijatelj. Odlukom srpske vlade, 1894. godine imenovan je za urednika zvaničnih Srpskih novina.
Književni rad
Književnim radom bavio se od mladosti. Pisao je poeziju, pripovetke, drame, memoarsku, novinarsku i istorijsku prozu, kao i putopise. Njegove pesme i tekstovi objavljivani su u brojnim srpskim i slovenskim listovima i časopisima, među kojima su: Javor, Mlada Srbadija, Otadžbina, Slovenski svet, Pančevac, Svetovid, Bosanska vila, Vienac i drugi.
Najznačajniji deo njegovog književnog opusa čine pripovetke i dramska dela. Među dramama se posebno izdvajaju: Slobodarka, Otrovnica (Ljubav i sujeta), Zlatna grivna i Jasmina i Irena. Pisao je i pozorišne kritike o delima istaknutih evropskih autora.
Društveni angažman
Bio je jedan od osnivača Književno-umetničke zajednice, koja se smatra pretečom današnjeg Društva književnika Srbije i Društva novinara Srbije, čime je dao značajan doprinos organizovanju kulturnog i novinarskog života u Srbiji krajem 19. veka.
Odlikovanja
Za svoj rad i zasluge odlikovan je Takovskim krstom i Ordenom Svetog Save IV reda, a neposredno pred smrt crnogorski knez Nikola dodelio mu je Orden Danila I III reda.
