Drugi dan posle Nove godine. Vreme kad se i čaše od vinjaka stide same sebe, a savest pokušava da se seti gde je bila sinoć. Kažu – danas bi svi trebalo da su trezni. Izvinite, ali i trezni ćete videti isto ono što ste gledali i pre Nove godine.
Oni koji su, po navici i potrebi za gradom kakav pamtimo, prošetali Ulicom otvorenog srca, videli su nešto dragoceno: trag kontinuiteta. Nije bilo buke za pamćenje, ni spektakla za prepričavanje, ali je bilo onog beogradskog minimuma – osmeha, susreta i osećaja da tradicija još diše, tiho i uporno.
Možda je to znak da će se ove godine sve ponovo vratiti. A možda je i sa njih tiho skinuta zaštita kao kulturnog dobra. Građani imaju tradiciju, a vlast – rušenje. Jedni pamte, drugi planiraju. Jedni čuvaju, drugi „invenstiraju“.
Drugi dan Nove godine je idealan za istinu. Glava je jasnija, iluzije su potrošene, a grad je isti. Beograd ne boli od mamurluka, njega boli navika da se odvikava od sebe.
Dobro jutro Beograde!
Aleksandar od Beograde
