Topolska buna, koja je izbila 25. novembra 1877. (7. decembra po novom kalendaru), predstavlja jedan od najzanimljivijih, ali i najkontroverznijih unutrašnjih sukoba u Srbiji 19. veka. Dok se zemlja pripremala za uključenje u Drugi srpsko-turski rat, deo narodne vojske odbio je poslušnost, a politički protivnici kneza Milana Obrenovića pokušali su da iskoriste nezadovoljstvo u vojsci kako bi pokrenuli promenu vlasti.
Butina kratkotrajnost — svega četiri dana — ne odražava njen značaj: ona je otkrila duboke lomove unutar države, meko tkivo vojske i opasnost od uplitanja političkih struja koje su želele da svrgnu kneza Milana i na presto dovedu Petra Karađorđevića.
Srbija u senci Rusko-turskog rata
Spoljna politika Srbije 1877. godine bila je potpuno uslovljena dešavanjima u Rusiji i tokom rata protiv Osmanskog carstva.
Diplomatske napetosti i ruski pritisak
Srbija je želela da popravi političku poziciju nakon neuspešnog rata 1876.
Knez Milan i ministar Jovan Ristić u više navrata odlaze kod ruskog cara Aleksandra II.
Prvobitno, Rusija savetuje Srbiji uzdržanost dok ruska vojska ne pređe Dunav.
Usled teških poraza kod Plevne, Rusija menja stav i očekuje da se Srbija aktivira — šalje i značajnu novčanu pomoć.
Unutrašnja dilema Srbije
Iako Rusija traži momentalno stupanje Srbije u rat:
- država je vojno iscrpljena,
- narod je pod pritiskom poreza i rekvizicija,
- vojska je delimično neorganizovana.
Ruski izaslanik, pukovnik Bobrikov, potvrđuje lošu spremnost srpske vojske. Tek novembra 1877. Beograd smatra da je vojska dovoljno ojačala.
Ona je podeljena na pet korpusa: Timočki, Drinski, Šumadijski, Javorski i Moravski.
Upravo u tom momentu dolazi do najveće pobune unutar srpske vojske u doba moderne države.
IZBIJANjE TOPOLSKE BUNE
25. novembar 1877. (7. decembar po novom kalendaru)
Na Stanovljanskom polju, više Kragujevca, dva bataljona narodne vojske — lepenički i jasenički — odbijaju da polože zakletvu i pođu na granicu.
Ukupno je pobunjenih vojnika bilo 283.
Motivi su bili mešoviti:
- umor od ratova,
- otpor mobilizaciji,
- nezadovoljstvo porezima,
- uticaj političkih grupa koje su želele smenu kneza Milana.
Pokret ka Topoli
Istog dana pobunjenici pod vođstvom:
- vodnika Milovana Žižića (Živića) i
- vodnika Ranka Radivojevića,
- kreću ka Topoli, simboličnom centru Karađorđevića.
Prema iskazima svedoka:
- verovali su da će im se pridružiti jedinice iz Smedereva, Kragujevca i Beograda,
- kao i da će na čelo ustanka stati Petar Karađorđević, uz podršku konzervativnih i radikalnih opozicionara.
Ovo je bio ne samo vojni nered već pokušaj političke pobune protiv kneza Milana.
ODGOVOR DRŽAVE
Proglašenje vanrednog stanja
Knez Milan, zatečen, reaguje hitno:
- u lepeničkom i jaseničkom srezu proglašeno je vanredno stanje,
- iz Beograda je poslat odred stajaće vojske.
29. novembar 1877. — ugušenje bune
Pobuna je ugušena u roku od četiri dana.
Bez većeg otpora:
- Živićeva grupa se raspada,
- oko 100 vojnika beži kućama,
- stotinak ostaje do kraja, ali se predaje pred nadmoćnom silom.
Svi pobunjenici su uhapšeni.
SUĐENjA I POLITIČKE ČISTKE
Posle hapšenja usledio je jedan od najmračnijih i najpolitički motivisanijih procesa u Srbiji 19. veka.
Vanredni vojni sud
Na optuženičku klupu izvedeno je 70 lica, uz optužbe za veleizdaju.
30. mart 1878. — presuda
- 23 vojnika osuđena na smrt,
- šestorica su odmah streljani,
- ostalima je kazna preinačena.
Politička eliminacija protivnika
Iako dokazi protiv političara nisu postojali, na optuženičkoj klupi su se našli i:
- Aćim Čumić, ugledni konzervativac,
- Ilija Milosavljević Kolarac, dobrotvor i industrijalac.
Obojica su bili osuđena na smrt, ali su kasnije pomilovana.
LIKVIDACIJA JEVREMA MARKOVIĆA
Knez Milan je iskoristio Topolsku bunu da se reši čoveka koji mu je bio najveća moralna i politička opasnost — potpukovnika Jevrema Markovića, brata socijaliste Svetozara Markovića i važne ličnosti radikalskog kruga.
Iako sa bunom nije imao nikakve dokazane veze:
- uhapšen je sredinom marta 1878.,
- doveden u montiranu vezu sa zavereničkom grupom,
- osuđen bez ubedljive krivice,
19. maja 1878. godine streljan u Aranđelovcu.
Bio je to definitivan udar na radikalski pokret i signal obračuna sa svim protivnicima unutar vojske.
U istoj grupi streljani su i vodeći pobunjenici:
- Milovan Živić,
- Ranko Radivojević,
- još nekoliko istaknutih učesnika.
KARAKTERISTIKE TOPOLSKE BUNE
Istoričari danas smatraju da Topolska buna ima tri nivoa:
- Vojnička pobuna
Nezadovoljstvo seljačke vojske koja odbija da ide u novi rat, iscrpljena porezima i rekvizicijama.
- Socijalni bunt
Reakcija siromašnog stanovništva na:
troškove ratova,
nedovoljnu platu,
nepoverljivost prema činovnicima.
- Politički pokušaj puča
Postoji jasna namera dela opozicije i pristalica Karađorđevića da iskoriste nezadovoljstvo vojske kako bi se srušio Milan Obrenović.
POBUNA KOJA JE UTICALA NA PUT SRBIJE KA NEZAVISNOSTI
Iako kratkotrajna, Topolska buna je:
- ogolila slabosti unutrašnje politike,
- pokazala opasnost političke polarizacije uoči velikog rata,
- dovela do surovih represija,
- učvrstila Milana Obrenovića na vlasti,
- ali i ostavila trajan trag kao upozorenje o lomljivosti nacionalnog jedinstva.
Izbijanje bune u trenutku kada Srbija kreće u završne operacije Drugog srpsko-turskog rata pokazalo je koliko je država bila istovremeno ambiciozna i nestabilna, snažna u vojnom naporu, a ranjiva u političkoj osnovi.
