Sveti mučenik Leontije jedan je od poštovanih ranohrišćanskih svetitelja koji je postradao za veru u Hrista krajem III ili početkom IV veka, u vreme progona hrišćana pod rimskim carem. Njegov spomen Srpska pravoslavna crkva obeležava 1. jula po novom kalendaru (19. juna po starom).
Rođen je u oblasti Fenikije, a služio je kao vojnik u rimskog vojsci u gradu Tripolisu. Bio je poznat po hrabrosti, ali još više po svojoj nepokolebljivoj veri. Iako je bio vojnik, nije krio da je hrišćanin i svojim životom i rečima privodio je mnoge Hristovoj veri.
Kada je namesnik saznao da Leontije ispoveda hrišćanstvo, naredio je da bude uhapšen i izveden na sud. Prema predanju, dvojica vojnika, Hipatije i Teodul, poslati su da ga privedu. Međutim, na putu su doživeli čudesan događaj – Hipatije se teško razboleo, a nakon molitve i susreta sa Leontijem bio je isceljen. Obojica su potom poverovala u Hrista i primila krštenje.
To je razgnevalo namesnika, koji je naredio da sva trojica budu podvrgnuta surovim mukama. Leontije je bio nemilosrdno tučen, rastezan na spravama za mučenje i na kraju je predao svoju dušu Gospodu. Hipatije i Teodul su takođe postradali kao mučenici.
Njihova tela hrišćani su sahranili sa velikom pobožnošću, a nad grobom Svetog Leontija kasnije je podignut hram. Njegove mošti bile su izvor utehe i isceljenja mnogim vernicima, zbog čega se njegov kult brzo proširio širom hrišćanskog sveta.
Pouka praznika
Život Svetog mučenika Leontija svedoči da istinska snaga ne dolazi od mača ili položaja, već od vere, istine i spremnosti da se one brane po svaku cenu. Njegov primer pokazuje da hrabrost nije odsustvo straha, već istrajnost u dobru čak i onda kada to znači žrtvu.
Tropar (glas 4):
„Mučenik Tvoj, Gospode, Leontije, u stradanju svome primi venac nepropadljivi od Tebe, Boga našega; jer imajući silu Tvoju, mučitelje pobedi, razori i nemoćnu drskost demona. Njegovim molitvama spasi duše naše.“
