Sveti mučenici Akindin, Pigasije, Anempodist, Aftonije, Elpidifor i bezbrojni drugi neznani stradalnici ubrajaju se među hrišćanske mučenike koji su položili život za veru tokom žestokog progona u Persiji, za vreme vladavine cara Šapura II, 355. godine.
Akindin, Pigasije i Anempodist bili su sluge na samom dvoru cara Šapura. U spoljašnjoj poslušnosti služili su persijskom vladaru, ali su u srcu pripadali Hristu i u tajnosti održavali veru. Kada su otkriveni i optuženi, bez oklevanja su priznali da su hrišćani i hrabro stali u odbranu Evanđelja. Zbog ispovedanja vere izloženi su teškim mukama, ali su ih podnosili s trpljenjem, uz molitvu i pevanje psalama.
Tokom mučenja, prema predanju, anđeli Božji su se više puta javljali da ih ukrepe, a jednom im se ukazao i sam Isus Hristos, u liku čoveka sa licem svetlim poput sunca. Kada je jedan od mučitelja, Aftonije, video kako užareno olovo ne može da naškodi mučenicima, poverovao je u Hrista i odmah priznao svoju veru. Zbog toga je bio posečen, a za njim i mnogi drugi koji su svedočili istom čudu.
Među obraćenima bio je i Elpidifor, jedan od carevih velmoža. Otvoreno je ispovedio da je hrišćanin i javno ukorio cara zbog ubijanja nevinih vernika. Šapur je naredio da i on bude pogubljen, a s njim je postradalo oko sedam hiljada hrišćana.
Najzad, Akindin, Pigasije i Anempodist bačeni su u ognjenu peć. Zajedno s njima stradalo je dvadeset osam vojnika koji su poverovali, kao i careva majka, koja je, videvši čuda, takođe prigrlila hrišćansku veru. Tako su svi oni završili zemaljski život i zadobili mučenički venac 355. godine.
Pravoslavna crkva proslavlja Svete mučenike Akindina, Pigasija, Anempodista i ostale s njima 2. (15.) novembra.
Foto:Ilustracija,/pixabay
