Nerukotvorena ikona Gospoda Isusa Hrista jedna je od najpoznatijih predstava Hrista u hrišćanskoj tradiciji. Naziv „nerukotvorena“ (grč. acheiropoietos) označava lik za koji se veruje da nije nastao ljudskom rukom, već da je na čudesan način ostao utisnut na tkanini. U pravoslavnom predanju ova predstava poznata je kao Nerukotvoreni Obraz Spasitelja i zauzima posebno mesto u ikonografiji Hrista.
Prema hrišćanskom predanju, poreklo Nerukotvorenog Obraza povezano je sa Avgarom V, vladarem Edese, koji je, prema legendi, bolovao od teške bolesti. Čuvši za Hristova čuda, Avgar je poslao izaslanika sa molbom da Hristos dođe u Edesu i izleči ga. Hristos nije otišao u Edesu, ali je, prema predanju, poslao apostola Tadeja, koji je kasnije doneo Hristov lik. U pojedinim verzijama predanja navodi se da je Hristos svoje lice obrisao platnom na kojem je ostao utisnut Njegov lik.
Predanje o Avgaru i Edesi
Priča o Nerukotvorenom Obrazu najpoznatije je sačuvana u predanju o Mandilionu iz Edese. Prema jednoj tradiciji, Hristov lik bio je utisnut na tkanini koja je potom čuvana u Edesi. Mandilion je vekovima smatran jednom od najvećih hrišćanskih svetinja.
Istorijski izvori o ovoj relikviji pojavljuju se naročito od kasne antike, dok se detalji legende razvijaju kroz različite tekstove i predanja. Edeski Mandilion je 944. godine prenet u Carigrad, gde je svečano primljen kao velika svetinja. Njegova kasnija sudbina nije potpuno razjašnjena, pa postoje različite pretpostavke o tome gde se danas nalazi ili sa kojim kasnijim relikvijama može biti povezan.
Ikonografski značaj
Nerukotvoreni Obraz ima posebno mesto u razvoju hrišćanske ikonografije zato što predstavlja Hristovo lice bez prikaza celog tela. Hristos je najčešće prikazan frontalno, sa dugom kosom, bradom i ozbiljnim, smirenim izrazom. Ovakva predstava postala je jedan od najprepoznatljivijih načina prikazivanja Spasitelja u pravoslavnoj umetnosti.
Za pravoslavno bogoslovlje značaj ove ikone nije samo u njenoj starini ili legendarnom poreklu. Nerukotvoreni Obraz povezuje se sa samom idejom ovaploćenja: Bog je u ličnosti Isusa Hrista postao čovek i zato Njegov lik može biti prikazan na ikoni. Ikona se, prema pravoslavnom učenju, ne smatra samim Bogom, već svetom predstavom koja vernika usmerava ka onome ko je na njoj prikazan.
Praznik
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi i drugim pravoslavnim crkvama Prenos Nerukotvorenog Obraza Gospoda Isusa Hrista obeležava se 16. avgusta po julijanskom kalendaru, odnosno 29. avgusta po gregorijanskom kalendaru. Praznik je poznat i kao Treći Spasovdan u nekim narodnim i liturgijskim tradicijama.
Nerukotvoreni Obraz tako predstavlja spoj ranohrišćanskog predanja, istorije svetih relikvija i razvoja pravoslavne ikonografije. Bez obzira na različita tumačenja istorijskog porekla Mandiliona, njegov uticaj na hrišćansku umetnost i predstavu Hristovog lika ostao je izuzetno snažan.
